Zaustavite tisak! Pravi Ronaldo je pred vama…..

Saša Živko 15. lip 201823:08 > 23:18
Photo by Maddie Meyer/Getty Images)

Tko je "pravi" Ronaldo pitaju se mnogi, da li onaj brazilski ili pak onaj portugalski, pokušajmo objasniti…

Getty Image/Ben Radford

Jedna od iritantnijih stvari koje viđamo u ovdašnjim medijima jest izraz “pravi Ronaldo”. Takvim se riječima obično opisuje Ronalda Luisa Nazarija de Limu, a istovremeno s podsmjehom gleda prema Cristianu Ronaldu. Jer ipak, dečko je lijep (kažu oni kojima je to interesantno), uredno podšišan, obrijan do zadnje dlačice, s dvije naušnice, po jednom na svakom uhu, a tko zna možda i na trećem, četvrtom mjestu, no nisam spreman to istraživati.

Prisjetimo se najprije omiljenog “buce”, brazilskog velikana, Luisa Nazarija. Nogometni romantičari ga i dan danas pamte, onaj dribling, pa okomit prolaz kroz obranu protivnika, iza sebe je ostavljao samo prašinu poput nesuđenog razbojnika koji stane nešto prigovoriti Dwayneu Stijeni Johnsonu, pa dade petama vjetra kada ovaj pokaže lijevi biceps. Neću nikada zaboraviti kada je s Realom došao na Old Trafford. Navijač sam Man Uniteda otkada znam za sebe, s velikom sam nadom gledao kako će Scholsy i Giggsy srušiti Luisa Nazarija, ali nije se moglo. Nakon spektakularne izvedbe, Old Trafford ga je ispratio ovacijama, kao rijetko kojeg protivnika. Kasnije će upravo pred te navijače stići drugi Ronaldo, Cristiano, Kiki, Kikiriki, kako god želite. Sjećam se tog dana kao da se jučer dogodio. Dvanaest milijuna funti i budućnost je mogla započeti. To ljeto 2003. godine bilo je spektakularno za United, pored Ronalda stigao je i legendarni Erick Djemba-Djemba, dobro možda ne baš legendarni.

Photo by Maddie Meyer/Getty Images)

Cristiano je u Unitedu ostao šest godina, zabio 84 gola i osvojio sve što se može osvojiti. Godine 2009. otišao je u Real, dvije godine nakon što je iz Madrida otišao Luis Nazario. Drugi Ronaldo, brazilski nažalost nije ima sreće. Ozljede su mu obilježile karijeru, zaradio ih je više nego što Cristiano drži Ferrarija u garaži (a to je stvarno puno). Kasnije se udebljao, pustio kosu i završio karijeru. Bio je velik dok je trajao, velik je i ostao, zato ga i pamtimo. Zabijao je na svim stranama europskog kontinenta, od Nizozemske, preko Španjolske i Italije, sve dok nije prestao. Bio je nogometni The Rennaisance Man. Čovjek znanja, netko tko je znao oduševiti novim potezom, bio je inovativan.

Međutim, Cristiano Ronaldo je spektakl. Čovjek koji nadilazi klasičnog renesansnog čovjeka. Prije bih rekao, Cristiano je ljudski Robocop. Čovjek-stroj, podmazan kao najbrže i najbolje vozilo na svijetu, kao jedan od njegovih Ferrarija. Čovjek koji načinom na koji pristupa svakom treningu mora oduševiti i onoga tko ga ne voli zbog minornih i beznačajnih stvari poput naušnice na uhu ili uredne frizure. Kada promatram Cristiana iz nekog razloga sjetim se filmova o Rockyju, kada je trener Mickey rekao Slyju: “Jest ćeš munju, a posrati grmljavinu”. Cristiano kao da izbacuje grmljavinu svaki put kada krene u pohod prema golu.

Ako ćemo gledati prema trofejima, uopće je deplasirano takvu usporedbu činiti, Cristiano je zaradio pet naslova prvaka Europe, Luis Nazario niti jedan. To će reći sve što može. Na reprezentativnom planu, brazilski Ronaldo osvojio je dva Svjetska prvenstva, prvo kao klinac 1994. a drugo osam godina kasnije kao svjetska mega zvijezda. Portugalski Ronaldo osvojio je europski naslov prije dvije godine.

Iako je Ronaldo trofejniji, nikada nisam volio debatirati o veličini igrača na osnovu te jedne stavke. Naravno, to je važan, sastavni dio karijere svakog sportaša, no teško je o tome govoriti kada razgovaramo o momčadskom sportu. Momčadi su različito formirane, nekada više, nekada manje talentirane, ono što pored sebe Cristiano ima proteklih pet ili šest godina zaista je jedinstveno u svijetu nogometa, čak i na povijesnoj razini. Kao što je Michael Jordan imao u Bullsima 1990-ih.

Kada razmišljam o veličini jednog sportaša, u ovom slučaju nogometaša uvijek volim sagledati ono što prezentira na terenu, talent, način na koji je postizao golove, kako je izluđivao protivničke braniče. Luis Nazario bio je talent koji bi vjerojatno da mu direktno u krevet usred sna bacite loptu istu uhvatio i nekakvim poluškaricama zabio pod rašlje. Cristiano je pak talent koji bi primio takvu loptu, najprije popravio frizuru, a onda pretrčao čitavu protivničku momčad, otišao na kavu, masažu, pa efektno zabio gol koji bi vratar mogao samo zamisliti obraniti.

Ovaj sam tekst imao svaku namjeru napisati kroz ovo prvenstvo, možda i posljednje svjetsko u kojem ćemo gledati Cristiana, no nakon onoga što je prezentirao protiv Španjolske, mislim da ne postoji bolji trenutak nego sadašnji. Čovjek na leđima nosi 33 godine, odigrao je ove sezone 48 utakmica, zabio 48 golova, srušio rekord Lige prvaka i još jednom, upravo je zabio hat-trick Španjolskoj na Svjetskom prvenstvu! A čovjek nosi 33 godine na leđima! Čovjek-stroj, Robocop, možda i Terminator, kako god želite, ali jedinstveni talent kojeg imamo privilegiju gledati zadnjih 15 godina.

I ne, neću reći da je Luis Nazario “lažni” Ronaldo, to ću ostaviti onima kojima mržnja prema nekom sportašu zbog njegovog izgleda predstavlja nekakav iracionalan gušt, pa ako im u životu nešto znači konstatirati da zbog brazilskog, Cristiano nije “pravi” Ronaldo, onda uživajte u toj slobodi.

Onaj pravi, iskreni nogometni fan sjećat će se s radošću Luisa Nazarija de Lime Ronalda, a još danas, koliko god imamo vremena, uživajmo u majstorijama Čovjeka-stroja, gospodina Robocopa, Cristiana Ronalda….