NBA Finals 2018: Dinastije, zmije i kraljevi

Saša Živko 31. svi 20188:05 > 8:16
(Photo by Ronald Martinez/Getty Images)

Četvrta godina zaredom NBA fanovi gledati će isto finale, Golden State Warriorsi protiv Cleveland Cavaliersa. Zar treba uopće naglašavati? Sportklub 1, 03:00h.

Čudo. Riječ je koju će mnogi iskoristiti kako bi opisali izglede Cleveland Cavsa da dođu do druge titule NBA prvaka. To čudo može biti svakojako. LeBron James prosječno postiže 60 poena uz 20 asistencija, JR Smith je odjednom postao inkarnacija Scottija Pippena i postane LeBronov go to guy kakvog ovaj uz sebe nikada nije imao (Sorry Kyrie). Ili možda ponukani preranom proslavom drugog naslova zaredom, The Hampton’s Five odlučili su krenuti u večernji izlazak dan prije prve utakmice, neviđena pijanka, razbijene čaše, glave, koljena i šuterske ruke. Kod kuće je ostao jedino Steph Curry jer ga supruga nije pustila.

Odjednom, dobili smo finale. Steph Curry i grupa igrača za koje nikoga nije briga protiv LeBrona Jamesa i grupe igrača za koje je ljude još manje briga. E to bi finale bilo vrijedno pažnje. Sedam garantiranih utakmica.

(Photo by Jason Miller/Getty Images)

Međutim, jedno je sanjati, nešto sasvim drugo živjeti u sadašnjosti. Neviđena sreća još je jednom pomazila Golden State Warriorse, izbacila Chrisa Paula iz pogona (zašto je morao onako plesati ispred Curryja?!?!), i omogućila Hamptonsima nešto lakši put prema finalu. No, budimo i sasvim iskreni. Ranjeni Rocketsi pali su kao i ranjeni Celticsi. Previše trica. Puno previše trica. Dobro je poznato kako smo već nekoliko godina u novoj eri košarke, eri koja se bazira na ispucavanju gomile trica s motom “pa što bude”. Warriorsi su taj stil doktorirali, no za razliku od Rocketsa i Celticsa, Ratnici znaju stati kada šut ne ide i pronaći plan B. Steve Kerr zna kako pružiti pravi savjet svojim zvijezdama što se ne može reći za Mikea D’Antonija koji je samo gledao kako njegovi igrači tricama pokušavaju pobijediti. Sedma utakmica konferencijskog finala prevažan je događaj da bi se najviše pouzdali u sreću. Pogotovo kada ona konstantno mazi aktualne prvake.

LeBron James odigrao je Istočni playoff na razini kakva se ne pamti. Na leđima je nosio sav teret franšize, nikada nije odustao, nikada nije svoje vrlo limitirane igrače bacio pod autobus. Iako je znao, kao i svi mi, da su njegovi igrači “druga liga”. Ako iz Cavsa uklonimo Jamesa, dobili bi momčad koja bi se borila za prvi pick drafta, čak i uz Kevina Lovea. No, James je možda već i odlučio, na kraju sezone pakira kofere i odlazi tamo gdje će se moći ravnopravno boriti s Warriorsima. Tko bi mu zamjerio u aktualnom trenutku?

Kevin Durant ili kako bi ga neki krugovi mogli nazvati The Snake, opravdano ili ne prosudite sami, niti izbliza nije mogao činiti stvari s momčadi OKC-a koja je bila svjetlosnim godinama kvalitetnija od današnjih Cavsa, a u kojoj LeBron James ruši rekorde svakom novom utakmicom. Stoga je otišao u momčad koja ga je netom prije pobijedila iako je vodio 3-1, jednostavno nije vjerovao u sebe, već je tražio tri All Star igrača kako bi mu se olakšale stvari. Teško da mu netko može zamjeriti. Ipak, najvažnije je osvajati titule, nije važno kako, a još kada vam se konstantno posreći s ozljedama protivničkih glavnih igrača, ma tko ne bi želio biti dio ovih Warriorsa. Nadam se samo kako će LeBron paziti narednih dana, uvijek nositi papuče, tenisice, paziti da ne stane na staklo, gledati lijevo desno kada prelazi preko ceste, spavati s jednim okom otvorenim, nikad se ne zna što vam se može dogoditi kada igrate protiv Golden Statea.

Možda sam malo prekritičan prema Warriorsima, možda smo svi prekritični, Adama Silvera s druge strane nije briga. Gledanost NBA lige je nikad veća, ali ne čudi, ipak smo u svijetu kojim sve više utječu tzv. Milenijalci. Važno je biti na vrhu, bez obzira kako do tamo došao.

Čudo. Riječ s početka priče, ovo bi finale moglo, trebalo biti najjednostranije u povijesti, neki će čudom prozvati i eventualnu jednu pobjedu Cavsa. Možda im se Warriorsi smiluju, pa eto da naslov proslave pred svojim navijačima, tako je uvijek slađe.

Zašto su Celticsi forsirali trice, zašto?!??! Možda bi od četvrtka gledali daleko kvalitetnije finale. Možda bi genijalni Brad Stevens pronašao načina kako zaustaviti Hamptonovu peticu, ma i četvorku, uopće nije bitno. Nažalost, od prošlosti i mašte se ne živi.

LeBron James protiv svijeta, nikad nije bilo bliže istini.