Philadelphia Sixersi prošli su prvu prepreku u ovogodišnjem NBA doigravanju, što slijedi kasnije nitko ne zna, osim…..ako pitate Joela Embiida i društvo.

Sam Hinkie, čovjek koji je obožavan u dobrom dijelu navijačke baze Philadelphia Sixersa, a u manjem dijelu omražen, zaslužan je najviše za sve što gledamo ove sezone od Sixersa. No, taj postotak je u stopostotnom udjelu usmjeren na ovu drugu opciju ako pitate ljude iz NBA ureda, prvenstveno Adama Silvera.

Tankiranje. Slikovito rečeno, proces namjerne devastacije sustava akvizicije rezultata baziranog na programiranom učinku aktualnog rostera, te izgradnja novog sustava postavljenog na temeljima matematičke obrade podataka. Dobrodošli u svijet gospodina Sama Hinkija.

Slavni grčki filozof Aristotel jednom je rekao “Jedino je istina apsolutna.” Prisjećajući se Aristotela, dolazim u vrijeme prve ili druge godine fakulteta kada sam muku mučio s filozofima, jednostavno nisam vidio smisao njihovog “filozofiranja”. Ali, istina je apsolutna. Aristotel je bio u pravu. Ništa ne može izbrisati istinu. Kao niti NBA liga Sama Hinkija i njegovu filozofiju koliko god bi to želio Adam Silver.

Sam Hinkie bio je vizionar, NBA liga za njega nije bila spremna. Sam Hinkie bio je matematičar, ne previše vičan sportu, kamoli skautiranju talenta, za Sama Hinkija matematika je bila apsolutna. Kao istina.

Godine 2005. dobio je posao u Houston Rocketsima nakon što je nedugo završio studij na priznatom sveučilištu Stanford. Dvije godine radio je kao pomoćnik generalnog menadžera, a zatim je postao najmlađim dopredsjednikom jednog NBA kluba. Imao je samo 29 godina. Te iste godine, 2007. u klub je kao generalni menadžer stigao Daryl Morey koji i dan danas obnaša istu funkciju. Obojici je zajednička postala vjera u naprednu statističku edukaciju kao sastavnog dijela ocjenjivanja košarkaškog talenta.

Ako vas ta posljednja rečenica na nešto podsjeća, pomoći ću vam, ukoliko ste sportski fanatik teško da ste propustili film Moneyball s Bradom Pittom u glavnoj ulozi.

Vratimo se ipak košarci. Napredna statistika omogućila je računanje statističkih performansi igrača u odnosu na ono što je u danom trenutku potrebno momčadi, sustav je baziran na ocjenjivanju učinka igrača na temelju statističkih pokazatelja po svakoj minuti koju igrač provede na parketu, u odnosu na širi pojam evaluacije igračeva učinka po konačnom rezultatu utakmice. Na osnovu te baze Houston je počeo procjenjivati igrače koje bi u konačnici pokušali dovesti. To svakako nije egzaktna znanost, mnogi je ne priznaju kao takvu, no teško da se može zanijekati njen uspjeh obzirom na rezultate koje Rocketsi postižu proteklih godina. Možda najbolji dokaz njenog uspjeha i produkt takve politike danas gledamo u momčadi Houstona koji su sa 65 pobjeda promarširali regularnom sezonom.

TNT gave Bryan Colangelo – and not Sam Hinkie – credit for 'orchestrating The Process' https://t.co/Y6EsOe0hri pic.twitter.com/ENwYfJYDAZ

— Sixers News (@sixersnewsfeed) April 25, 2018

Kako je Hinkie bio mlad i talentiran, pet godina nakon što je postao dopredsjednikom Rocketsa počeo je razmišljati o klubu gdje će sam, bez Moreyjeve pomoći pokušati ostvariti sličan uspjeh. Prilika je stigla u ljeto 2012. godine kada je zaradio intervju za upražnjeno mjesto generalnog menadžera u Philadelphiji. Ipak, nije uspio, posao je pripao Tonyju DiLeu. No, on je izdržao tek godinu dana, a 2013. ipak je došao red na Hinkija. Jasno, situacija Rocketsa i Sixersa bila je drugačija. Morey je dobio priliku dovesti već izgrađenog super talenta kao što je James Harden, Hinkie nije bio te sreće.

Sixersi su igrali u playoffu 2012. godine, bez značajnijeg rezultata, momčad nije imala istaknutu zvijezdu i činilo se kako stoji na mjestu u svojevrsnom statusu quo. Bez navijačke euforije i vjere da bi se u skoroj budućnosti nešto moglo promijeniti. Godinu kasnije na scenu stupa Hinkie koji započinje svoj trogodišnji mandat u klubu pod oznakom The Process.

Hinkie je prodao sve što je mogao kada je riječ o talentu koji su Sixersi tada posjedovali, no iskreno, samo je Andre Igoudala imao vrijednost. Cilj je bio jasan, izgubiti što više utakmica, redovito zaraditi top tri pick na draftu i birati pametno gledajući na dugoročne potrebe momčadi, istovremeno putem drafta i uz pomoć napredne analitike tražiti polivalentne, talentirane igrače koji će biti sposobni igrati na više pozicija u različitim sustavima. Ipak, prvi zadatak za novog generalnog menadžera bilo je dovođenje trenera željnog dokazivanja koji će biti spreman gubiti da bi na kraju dobio priliku pobijeđivati. Izbor je pao na Bretta Browna koji je u to vrijeme bio asistent Greggu Popovichu u San Antonio Spursima, a upravo je u kolovozu 2013. godine dobio ponudu teksaške momčadi da postane prvi asistent što je donosilo i više odgovornosti i naravno veću plaću. Brown je ponudu odbio prihvativši Hinkijev izazov.

Već na svom prvom draftu Hinkie je pokazao način razmišljanja. Joel Embiid imao je problema s desnim stopalom, šest dana prije drafta u lipnju 2014. prošao je operaciju koja je garantirala oporavak od četiri do šest mjeseci. Prije toga, njegovu jedinu sveučilišnu sezonu u Kansasu skratila je teška ozljeda leđa. Mislite da je to spriječilo Hinkija koji je već odlučio kako je upravo Kamerunac njegov izbor?

Naravno da nije jer Hinkijeva matematika bila je apsolutna, Embiid je posjedovao taj X faktor kada je riječ o jedinstvenom talentu potrebnom za stvaranje ultimativnog uspjeha. Ako ništa drugo, da nije operiran, odnosno da je dočekao draft posve zdrav vjerojatno bi ga Cleveland ili Milwaukee birali na jednoj od prve dvije pozicije. Ovako, pao je na broj tri gdje je Hinkie čekao otvorenih ruku jer je plan bio jasan, Embiid nije bio potreban Sixersima odmah.

The Process je tek počeo. Mnogi su gledali u čudu, navijačima u Philadelphiji ništa nije bilo jasno. A stvari su postale još čudnije kada je Hinkie razmijenio deseti pick za dvanaesti koji je držao Orlando. Sixersi su odabrali Elfrida Paytona odmah ga poslavši na Floridu za prava na Darija Šarića i to usprkos tome što je hrvatski reprezentativac već unaprijed najavio kako će iduće dvije godine ostati u Europi glancajući vlastiti talent kako bi što spremniji dočekao odlazak preko bare. Hinkiju nije bilo važno, jer, pogađate, matematika je govorila kako je to ispravan potez. Šarić je bio potreban kasnije, svakako ne te prve sezone. Istog je ljeta Hinkie doveo Roberta Covingtona koji nije draftiran, no u njemu je vidio potencijal. Covington je dobio četverogodišnji ugovor.

Idućeg ljeta, Sixersi su ponovno dobili top tri pick, ovoga puta odabravši Jahlila Okafora, još jedan centar ili krilni centar koji je predstavljao zalog za budućnost. Mnogi su s čuđenjem gledali zašto Hinkie bira još jednog centra, no GM Sixersa bio je uvjeren kako će centri zauvijek ostati na cijeni, te će gomilanje visokih igrača dobiti barem jednog koji će biti revolucionaran talent. Ako ništa drugo, Okafor je predstavljao sigurnu opciju ukoliko se Embiid ne oporavi kako je bilo zamišljeno.

Godine 2016. nakon još jedne loše sezone, Sixersima se ponovno posrećilo, ali ovoga puta na najbolji mogući način, zaradili su pravo na prvi pick sa saznanjem da će Ben Simmons biti dostupan. Nažalost, Sam Hinkie nije dočekao taj izbor, nakon tri godine tankiranja umiješala se NBA liga, te pod pritiskom natjerala vlasnika kluba Josha Harrisa da najprije angažira iskusnog djelatnika u američkoj košarci (NBA + US Basketball), Jerryja Collangela koji je ostao godinu dana nakon čega je doveo svog sina Bryana u ulozi generalnog menadžera i predsjednika kluba. Sve sa svrhom prekida politike tankiranja. Hinkie je prisiljen podnijeti ostavku šestog travnja 2016. godine. Colangelo je jednom prilikom bio generalni menadžer godine, no ostao je najpoznatiji po tome što je birao Andreu Bargnanija kao prvi izbor drafta u Toronto Raptorsima, a kasnije mu podario 50 milijuna dolara vrijedan ugovor. Talijan nikada nije opravdao očekivanja.

Dva i pol mjeseca nakon odlaska Hinkija, Sixersi su odabrali Bena Simmonsa osiguravši tako dva jedinstvena talenta koja bi trebala sve promijeniti. No, i mladi Australac se ozlijedio prije početka prve sezone, te je poput Embiida prosjedio uvodnu godinu karijere. Embiid je lani odigrao samo 31 utakmicu, no Sixersi nisu htjeli riskirati veće probleme obzirom da je i Simmons bio izvan terena. Sve je ostalo u znaku očekivanja za sezonu u kojoj se upravo nalazimo. Jedina svjetla točka prve sezone bio je Dario Šarić koji je ostao treći u glasovanju za novaka godine.

Sam Hinkie bio je vizionar, gledao je prema budućnosti riskirajući sadašnjost i to je itekako upalilo. Joel Embiid s vremena na vrijeme prisjeti se Hinkija, stoga ne čudi nadimak Joel The Process Embiid, kamerunski centar bio je početak procesa koji je promijenio budućnost franšize. A taj je proces trajao svega pet godina. Neki će postaviti pitanje, zar je to “samo” pet godina?

Ako ćemo usporediti druge momčadi koje javno “ne tankiraju”, gdje su sada? Sacramento Kingsi doigravanje nisu vidjeli od 2006. godine, Phoenix Sunsi punih osam godina, Orlando od 2012. godine kada je posljednji put i Philadelphija bila među osam na Istoku, naravno sve do ove sezone. Lakersi, Nuggetsi, Knicksi doigravanje nisu vidjeli pet godina, svi oni imaju svoj proces, no Sixersi, odnosno Hinkie taj su proces doveli na jednu sasvim novu razinu, teško je uopće pogledati u povijest i iskreno prikazati koliko je momčadi biralo bolje na osnovu skautinga ili u slučaju Sixersa, naprednih matematičkih računica, odnosno procjena. Možda samo Golden State Warriorsi koji su unutar nekoliko sezona draftirali Klayja Thomsona, Harrisona Barnesa i Draymonda Greena, pa ih onda razvijali zajedno sa Stephom Curryjem.

Thank you @samhinkie pic.twitter.com/HaxJHPo1B9

— Sports Are Philly (@SportsArePhilly) April 25, 2018

Hinkie je svoj proces riješio u svega tri sezone koliko je boravio u Phillyju, a da nije bilo ozljeda Embiida i Simmonsa vjerojatno bi playoff igrali već 2016. godine. S druge strane, ekipe poput Sunsa, Magica, Kingsa godinama životare bez uspjeha, bez nade za svoje navijače, mijenjaju trenere kao čarape, sve kako ne bi razljutili velikog NBA šefa. Hinkija nije bilo briga za Silvera, niti percepciju u javnosti, imao je cilj. Matematika je bila jedina istina. No, Hinkie je znao da nagrada dolazi samo uz rizik, ako nisi spreman riskirati čemu se možeš nadati. Na koncu je zbog tog rizika izgubio posao, međutim Hinkie se nikada nije bojao otkaza, njegov jedini strah bio je potencijalni neuspjeh. Vjerujem, kada danas gleda što se događa u Gradu bratske ljubavi, lice mu ozari stvarajući veliki osmijeh.

Naravno, nije baš sve što je Hinkie učinio generiralo uspjeh. Nerlens Noel, Jahlil Okafor, Michael Carter-Williams nisu ponukali pozitivnu priliku, no to je taj rizik o kojem je Hinkie govorio.

Pozvoniti liberty bell postala je tradicija prije i poslije svake playoff pobjede Sixersa, vidjeli smo Embiida, Simmonsa, Šarića, nakon slavlja u prvoj seriji doigravanja i trenera Bretta Browna, mislim da nitko u Sixersima, barem kad je riječ o igračima i navijačima, ne bi imao ništa protiv da počasno zvono pozvoni i Sam Hinkie. On je ipak imao viziju, danas u uspjesima Sixersa vidimo i kakvu. No, dok se to ne dogodi, s vremenom će nas podsjetiti originalni Mr. Process, Joel Embiid koji će proklamirati:

TRUST THE PROCESS!