Ovih dana razmišljam o Dinamu, sve što se događa nakon svega što se dogodilo.

Uz sve probleme koje ljude muče ovih dana ‘pozitivna’ distrakcija je kriza u Dinamu. Ne govorim to zato što likujem, dapače, žao mi je čitave te situacije i nije mi baš jasno zašto se uopće dogodila.

Protekle dvije sezone bile su neke od najljepših priča koje je Dinamo ispričao posljednjih 20 i kusur godina, proljeće/zima u Europi, pa vrlo dobri nastupi u Ligi prvaka…onih 3:1 protiv Šahtara, pa raspad u 90+…uh, moglo je biti tako slatko. Ali dobro, odlazim malo ‘u stranu’.

Dakle, rezime krize u Dinamu: klub traži od igrača smanjenje primanja, igrači odbijaju, klub zatim otpušta čitav stožer Nenada Bjelice, pa organizira novinsku konferenciju pozvavši pritom gomilu novinara na prezentaciju primopredaje sanitetskih vozila, a koji su se trebali natiskati jedni pored drugih u vrijeme kad takvo nešto niti u ludilu ne bi trebali raditi.

Prije svega, čestitka Dinamu što su donirali dva vozila hitne pomoći. Možda će netko reći ‘mogli su to učiniti anonimno’, iskreno nemam ništa protiv da se dobročinitelj prepozna javno, bitno je samo ono što je on ili ona, ili pak oni učinili da nekome olakšaju život. Čitam ovih dana kako se kritizira gazda Facebooka jer je donirao ‘samo’ 25 milijuna dolara za borbu protiv koronavirusa, a bogatstvo mu se procjenjuje na 80 milijardi. Ljudi, čovjek je donirao JE….H 25 MILIJUNA DOLARA! Stoga, čestitka Dinamu na ovoj prekrasnoj gesti.

Vratimo se ipak ‘drugom’ problemu. Dakle, plaće. Nisam siguran što bih mislio o činjenici da igrači odbijaju odreći se dijela plaće. S jedne strane, radi se o solidarnosti prema narodu koji je u ovom trenutku u vrlo teškoj situaciji, s druge strane taj isti narod neće imati ništa od činjenice da su se igrači Dinama odrekli trećine svojih primanja osim možda saznanja da su to učinili. Isto tako, ti igrači zajedno s trenerom, klubu su i donijeli te silne milijune.

No, jednu stvar ipak ne razumijem. Mislim da svi shvaćamo kako Dinamo nije u financijskoj krizi. Naprotiv! Klub je pun ‘love’ nakon fantastične dvije europske sezone i još k tome bogate prodaje Danija Olma u Leipzig. Neki mediji pisali su kako određeni ljudi u klubu žele se riješiti Nenada Bjelice jer ima svoj ‘gard, jer ga navijači obožavaju’. Ne znam je li to istina, iako, kad se pogleda situacija, sve sam skloniji vjerovati da ipak nešto ima u toj priči.

Nadam se da ipak nije istina jer je to zaista izvan svake pameti i razumnog razmišljanja. Najgori trenutak uprave jednog kluba jest tada kad se navijači okrenu protiv iste, a znamo jako dobro što se događalo zadnja dva desetljeća. Protestno napuštanje tribina u vrijeme utakmica, bojkot i slične stvari, ništa od toga nije koristilo klubu. I sada, konačno, nakon svih problema, Uprava je prestala biti u fokusu, navijači rijetko koga spominju iz tog klupskog segmenta, a s druge strane trenera Bjelicu i igrače obožavaju. Igrači su postali fokus, kako i treba biti. Stoga je nerazumljivo, zašto si Uprava doslovno ‘puca’ u nogu?

Moram nešto napisati i o Bjelici. Daleko sam od nekakvog nogometnog stručnjaka, ali kao i mnogi fanovi ‘fuce’ nagledao sam se utakmica zadnjih 30 godina pa znam prepoznati kvalitetnog stručnjaka. A Bjelica je upravo to! Gard autoriteta, čovjek koji zna postaviti taktiku (sjetimo se Atalante), čovjek koji nikoga neće favorizirati, a priliku će ponuditi svakome tko se dokaže na treningu. K tome, tko je zapravo u Zagrebu čuo za Bruna Petkovića, Mislava Oršića ili nekog trećeg, do prije tri godine, opskurnog Dinamovca koji je pod Bjeličinim vodstvom stasao u igračinu?

Oršić je doveden iz Južne Koreje gdje je otišao zaraditi novac daleko od očiju hrvatske javnosti, Bjelica je od njega stvorio reprezentativca, igrača koji bi mogao klubu donijeti goleme novce u jednom od budućih transfera. Bruno Petković je stigao iz Bologne u pokušaju da spasi karijeru, a godinu i nešto sitno kasnije čujemo komentare kako bi ‘mogao igrati u Barceloni’. Pa ljudi moji, te igrače je probudio Bjelica! Jedan Dani Olmo je pod njegovim vodstvom postao nogometna zvijezda, reprezentativac Španjolske i igrač koji je prodan za 20 milijuna eura!

Mogu razumjeti da se ponekad treneri ne slažu s Upravom, ali kada napokon, nakon silnih godina potrage dobiješ fantastičnog trenera, usprkos mogućim nesuglasicama, trebali bi jednostavno naučiti pregristi go..o i pustiti čovjeka da radi svoj posao. No, što se dogodilo? Protjeran je čitav Bjeličin stožer, s kakvim ciljem nije mi nimalo jasno. Sumnjam da njih petorica ili koliko ih već ima, kad se skupe zajedno zarade kao pola mjesečne plaće jednog boljeg igrača Dinama. Dakle, nije riječ o novcu, već o nečem drugom. Možemo pretpostaviti.

Što reći o navijačima? Kako su reagirali proteklih dana u Zagrebu, može nam svima samo srce biti puno. A kad je riječ o Dinamu, tko od nas pamti bolju podršku u zadnje dvije godine u odnosu na sve što se ranije događalo?

Stoga, ponovit ću još jednom, nejasno je što se to događa u Upravi, zar je toliki ego bitan u ovoj priči da se uništi sve što se stvaralo zadnje dvije godine? Činjenici da je Dinamo ponovno relevantan u europskim okvirima, a igračima je i cijena višestruko porasla? Nije mi jasno, priznat ću. Ne želim ulaziti u teorije zavjere, ali moje osobno, skromno, mišljenje jest, Nenad Bjelica mora ostati trener Dinama dokle god to sam želi jer takav trener ne dolazi često. Svi smo se u to uvjerili više puta.