Veselin Vujović, proslavljeni crnogorski trener za Index.hr komentirao je dosadašnju igru hrvatske rukometne reprezentacije na Svjetskom prvenstvu.

 Nakon dvije uvjerljive pobjede hrvatske rukometne reprezentacije, crnogorski strulnjak ističe kako ipak nije sve savršeno:

Prvi korak na velikim natjecanjima je najteži. Ističe se kako je Hrvatska teško pobijedila Island ali nemojmo zaboraviti da je to oduvijek za našu školu rukometa, a pod tim mislim na nekada Jugoslaviju, a sada države s ovih prostora, balkanske momčadi, uvijek bio i ostao nezgodan protivnik. Očekivao sam da se Hrvatska protiv Islanda dugo muči, ali i da na kraju pobijedi, započinje Vujović.

Pun hvale za Stepančića

Kao i ostale koji su pratili utakmicu Hrvatske i Islanda, oduševio me Luka Stepančić. Bez obzira na to što je u PSG-u imao zanemarivu minutažu, izrastao je u pravog igrača i važan faktor Hrvatske. Ako dođe do borbe za medalje, Hrvatsku će tamo odvesti Stepančić.

Domagoja Duvnjaka treba dozirati, a ne ga prebrzo i olako potrošiti, što se s njim opet radi. Lino Červar bi morao paziti da ne čini to, nego upravo suprotno. Bez obzira na to u kakvoj formi je Duvnjak, on je jedan od najboljih rukometaša svijeta. Ali ovako, kada bez potrebe igra previše i predugo, onda ga se i jednako tako i toliko troši i to neće biti dobro za Hrvatsku.

Lino nažalost stalno ponavlja ono što ja smatram njegovom velikom greškom – radi premalo rotacija, kako u klubovima koje vodi tako i u reprezentaciji Hrvatske.

Glavni problem Hrvatske je porozna obrana puna gabaritnih igrača

U igri Hrvatske kao glavni problem detektiram poroznu obranu kroz koju se lako prolazi, iako je puna gabaritnih obrambenih igrača.

Povezano

Lino Červar bio je dosta zabrinut nakon Japana

Rukomet

13. sij 2019

Rukomet

13. sij 2019

Hrvatski braniči su masivni, ali i spori na nogama. Prelako ih se prolazi igrom jedan na jedan. Kako tome doskočiti? Možda obranom 5-1. Kada se protivniku umiri protok lopte, onda je spor i napadač. Ovako će Hrvatska protivniku puštati puni zalet i puno lakih golova.

Nikako se ne bih pripremao za SP onako kako je to napravila Hrvatska; utakmicama protiv Crne Gore i Italije. Odabrao bih daleko jače protivnike za završne provjere, jer draže mi je izgubiti minus jedan od jakog suparnika, nego slabijeg pobijediti s deset razlike.

Znam da će mi mnogi zamjeriti što otvoreno govorim o manjkavostima u igri i taktici Hrvatske, ali to ne radim s nikakvom zlom namjerom nego iskreno, dobronamjerno i argumentirano.

Istaknuo bih naravno i ono što na ovom turniru prepoznajem i kao dobre strane Hrvatske. Uz spomenutog Stepančića, reprezentacija u cjelini mi djeluje kao da je u njoj dosta bolja atmosfera nego na prošlogodišnjem Euru u Hrvatskoj. Da je bolja kemija i svježina u momčadi.

Šego se ostvario u Szegedu: Stivi ima kvalitete i bljeskova, ali Šego je vitalniji, koncentriraniji i treba mu dati šansu

Moram istaknuti i golmana Marina Šegu. Za njegov konačni procvat presudnim smatram što se kao vratar i sportaš ostvario u Szegedu. Tamo je dobio kvalitetu, momčad mu vjeruje. Nema rezultata bez golmana, on je temelj momčadi, a Šego se sada čini dovoljno sazrio i siguran da to bude. Stivi ima kvalitete i bljeskova, ali Šego je vitalniji, koncentriraniji i treba mu dati šansu.

Slijedi Makedonija s odličnim izbornikom i nizom jako dobrih igrača

Hrvatskoj slijedi jako težak protivnik. Makedonija je tvrda i taktički bolja reprezentacija od individualno jače Hrvatske. Ima odličnog izbornika Raula Gonzaleza koji pametno odmara ključnog igrača Kiru Lazarova u obrani tako da umjesto njega uvodi Popovskog. Dva mlada igrača Taleski i Kuzmanovski daju veliki doprinos, a Filip Lazarov im dobro koristi kad imaju igrača više. Stoilov ima specifičnu težinu u Makedoniji.

Hrvatski izbornik i stručni stožer trebaju odlučiti kako se suprotstaviti Makedoniji. Hoće li mijenjati sustav obrane ili ići agresivnije? Ja igračima uvijek govorim da treba naučiti kada trčati a kada kočiti. Što nam znači “brzi centar” nego da ga imamo zato što smo primili gol. Ajmo učiniti sve da do njega ne dođe.

Za kraj želim naglasiti da ja navijam za Hrvatsku. Dok ovo govorim o toj reprezentaciji, svako malo mi pobjegne “mi”, što dovoljno govori o tome koliko sam joj sklon.

Ponavljam, znam da će se neki u Hrvatskoj ljutiti na moje kritike pojedinih segmenata igre vaše reprezentacije, kao što se ljutio bivši izbornik Goluža kada bih analizirao neke manjkavosti momčadi dok ju je on vodio, ali ja se pritom služim isključivo argumentima i rukovodim željom da moja kritika bude konstruktivna.