Nitko od ove ekipe, ekipe koja čini jednu od najmlađih selekcija u povijesti hrvatske reprezentacije, nije očekivao ovakav uspjeh. Red je onda da predstavimo naše junake, jednog po jednog PIŠE: Ivan Blažević

Kako god završila utakmica protiv Španjolske, ovaj EURO dugo ćemo pamtiti. Što zbog snage, karaktera i nevjerojatnih povrataka naše reprezentacije u brojne utakmice, što zbog činjenice kako imamu jednu od najmlađih ekipa u povijesti od koje nitko nije očekivao ovakav uspjeh. Red je i predstaviti te junake koji su nas doveli do finala. 

Krećemo od kapetana:

DOMAGOJ DUVNJAK (31 godina)

Naš kapetan i alfa i omega ove Hrvatske, njegove Hrvatske, kako su je mnogi mediji tijekom ovog EURA apstrofirali. Rođen je u Đakovu prije 31 godinu i dolazi iz sportske obitelji. Oba roditelja bavila su se rukometom, otac je kasnije postao uspješan trener, a rukometna krv u venama proradila je u djetinstvu. Bio je najbolji strijelac lige u Đakovu, zaigrao za kadetsku reprezentaciju. Uskoro je stigao poziv Zagreba i seniorske reprezentacije. Domagoj je bio 4. razred srednje škole, iz koje je tijekom u siječnju 2007. izostao puna dva tjedna kako bi s Balićem i društvom išao na SP. u Njemačkoj. U Zagrebu i reprezentaciji je Duvnjak nastavio s fantastičnim predstavama. 2009. za 1,1 milijun eura, što je tad bio rekord po pitanju rukometnih transfera, prešao je u tada moćni HSV Hamburg. 2014. stigao je i transfer u Kiel. U oba kluba u Njemačkoj, najjačoj ligi svijeta, bio je i ostao nositelj igre. S Hrvatskom ima hrpu bronci i srebra, prvo zlato osvojiti će danas!

ZLATKO HORVAT (35 godina)

Domaći dečko, istinska legenda koja zaslužuje spomenik u glavnom gradu Hrvatske. Zlaja je cijelu karijeru proveo u PPD Zagrebu, usprkos ponudama iz inozemstva kojih nikad nije manjkalo. Broji već 15. godinu u dresu reprezentacije, prvo je mijenjao Džombu pa Ćupića, nekako nikad nije bio prvi izbor na desnom krilu. Nakon odlaska Ćupića dočekao je i taj trenutak, no ono što mnogo nestrpljivije čeka je to zlato u dresu reprezentacije koje još uvijek nema.

LUKA STEPANČIĆ (29 godina)

Godine lete, pa je tako Stepančić postao jedan od najiskusnijih članova ove reprezentacije, iako kao da je tek jučer prvi puta pozvan. Bio je podrška Marku Kopljaru pa nakon njegova oproštaja postao prvi, a u slučaju ovog EURA, i jedini izbor na desnoj strani vanjske linije. Iz Zagreba 2016. odmah u PSG činjenica je koja sama po sebi govori o njegovoj kvaliteti. Nažalost, tamo nikad nije izborio standardno mjesto u momčadi, no zato je sad u Pick Szegedu jedan od glavnih na terenu. S reprezentacijom ima samo jednu medalju, broncu sa SP-a u Španjolskoj 2013. godine

MARIN ŠEGO (34 godine)

Prvi iz čudesnog dueta vratara koje imamo na ovom prvenstvu dečko je iz Hercegovine. Rođen je u Mostaru, a karijeru je gradio u Izviđaću i Zrinjskom. Tranzicija je stigla kroz PIPO Perutninu te Zagreb, a onda su pokucali i najveći europski klubovi. Trenutno je u Montpellieru, a prošao je i Wislu, Kielce i Szeged. U reprezentaciji je od 2010. godine, a na ovom prvenstvu je jedna od naših najjačih karika. Utakmica protiv Srbije, iako je bila potpuno nebitna, dugo će se pamtiti.

IGOR KARAČIĆ (31 godina)

Rođen u istom gradu kao i Šego. Karačić je u vrata reprezentacije došao na mala vrata, tek 2013. godine nakon što su ga sjajne predstae u dresu Perutnine i RK Bosne dovele do Vardara, no sada je jedan od nositelja igre. Igor je inače dvostruki europski prvak s Vardarom, a prošlog je ljeta prešao u Kielce. Silni uspjesi na klupskoj razini odrazili su se i po pitanju reprezentacije, Igor nikad nije izgledao tako dobro kao na ovom turniru. Utakmice protiv Njemačke (7 pogodaka) i Španjolske (10!) bile su prava fantazija. Neka tako bude i danas!

ŽELJKO MUSA (34 godine)

Naš obrambeni specijalist koji je među najiskusnijima u Červarovoj škvadri. Dečko koji zna odigrati čvrstu obranu, ponekad i pošteno udariti, onako, toliko da protivnik zna da neće tek tako doći u poziciju 1 na 1 s našim Šegom ili Ašaninom. Zbog toga je ponekad omražen među inozemnim medijima i navijačima tijekom velikih natjecanja u siječnju, ali neka ga, svaka reprezentacija ima jednog takvog. I Željko nam dolazi iz Mostara, prošao je Medveščak, Izviđač, Velenje i Kielce, a trenutno je u Magdeburgu. Ima dvije medalje s reprezentacijom, obje s EURA (Austrija 2010. i Srbija 2012.) Njegov gol protiv Norveške u posljednjim sekundama četvrtog produžetka ući će u legendu, samo da danas odemo do kraja!

LUKA CINDRIĆ (26 godina)

Kad se nakon oproštaja Balića činilo da ćemo ostati bez dostojne zamjene za Duvnjaka, niotkud se pojavio Luka. Rukometni put vodio ga je kroz Karlovac, Metalurg, Vardar i Kielce, a trenutno je član Barcelone, kojoj je 2017. godine golom u posljednjoj sekundi presudio na utakmici Final Foura. Na kraju je i uzeo naslov, svoj prvi s Vardarom u Ligi prvaka, a drugi je došao prošle godine. S Hrvatskom je od 2014. godine, a ima tek 26 godina i još puno možemo očekivati od njega. Ima broncu iz Poljske 2016. godine.

MARKO MAMIĆ (25 godina)

Naš bombarder koji je ostao možda i najviše dužan na ovom EURU. Utakmica protiv Češke bila je sjajna, pokazao je na momente koliko je opasan igrač iz skok-šuta, no treba nam veća konstanta od njega. Neka to dođe danas protiv Španjolske. Marko je iz RK Moslavine, gdje je nastupao u omladinskim selekcijama, odmah preselio u najjaču ligu svijeta u Kadetten Schaffhausen. Uslijedili su Dunkerque pa Kielce, a od ljeta 2019. godine je u Leipzigu. S mladom reprezentacijom ima srebro sa SP-a u Mađarskoj 2013., a sa seniorskom broncu iz EURA u Poljskoj 2016.

DAVID MANDIĆ (22 godine)

David Mandić trebao je biti tek jedna od tri opcije za ovaj EURO, no opcije na lijevim krilima uoči turnira su počele padati kao kruške. Prvo je otkazao Štrlek, zatim se na pripremama ozlijedio i Mihić. Ovaj dečko iz Ljubuškog i član PPD Zagreba nije se nimalo uplašio, unatoč svoje tek 22 godine. Spremno je preuzeo tu odgovornost i predstavlja jednu od najvećih konstanti na ovom EURU i dosad zaslužuje naklon do poda, posebice kad se uzme u obzi da je uskočio na Štrlekovu poziciju. Uskoro nakon EURA očekujemo neki transfer u top klub iz Europe.

MATEJ AŠANIN (26 godina)

Možda i naš najveći dobitak na ovom EURU. Djelovalo je u prvih par utakmica kao da je došao turistički, a onda je stigla supervažna obrana protiv Njemačke, čuda koja je izvodio protiv Španjolske i ona dva sedmerca u polufinalu s Norvežanima. Već je prošao i Ademar Leon i Sporting, no nigdje se nije nametnuo kao prva opcija. U PPD Zagrebu, čiji dres nosi od 2019., priča je nešto drukčija. S obzirom da Šego ima 34, uskoro bi tako moglo biti i u reprezentaciji.

MARINO MARIĆ (29 godina)

Još jedan iz ekipe Mostaraca. Marić je pet godina bio u PPD Zagrebu, a zatim odjenuo dres Melsungena gdje igra skupa s našim Domagojem Pavlovićem koji nije dobio poziv za ovaj EURO. Dosad je bio nekako neprimjetan, no probudio se u pravi čas. Protiv Norveške šest komada, nadajmo se da se samo zagrijavao za finale. S Hrvatskom ima broncu iz Poljske.

MATEJ HRSTIĆ (23 godine)

Jedan od anonimaca do ovog turnira. U Izviđačima je prošao kroz omladinski pogon koji ga je doveo do prve momčadi. Zbog svog talenta bio je proglašen sportašem grada Ljubuškog do 18 godina kao i sportašem grada Ljubuškog. Kao mladi kadet bio je dio reprezentacije Bosne i Hercegovine, a kao junior oblači Hrvatski dres. Od sezone 2017/2018 popunjava sastav Lavova, a ovo mu je prvo natjecanje sa seniorskom vrstom, natjecanje koje će, kako god završilo finale, zauvijek pamtiti.

MARIN ŠIPIĆ (23 godine)

Stigao je u PPD Zagreb kao veliko pojačanje prošle zime iz našićkog Nexea gdje je bio jedan od najboljih igrača, a s Hrvatskom već ima dva velika natjecanja, no ne i medalju.

JOSIP ŠARAC (21 godina)

Najmlađi u reprezentaciji. Rođen je u Ljubuškom, a 2018. godine prešao je u slovensko Celje. Poziv u reprezentaciju vjerojatno je zaradio kad je u studenom prošle godine u Ligi prvaka torpedirao PPD Zagreb s deset komada! Prethodno im je u Sloveniji zabio šest. Josip pravu šansu na ovom EURU nije dobio, no mnogo će mu značiti za budućnost pred njim, koja je, sudeći po ovome što pokazuje s 21 godinom, itekako blistava.

VLADO MATANOVIĆ (24 godine)

U dva nebitna susreta s Njemačkom pokazao je da može, na EURU ga praktički nismo ni koristili do druge runde. Ondje je pokazao malo nesigurnosti, no protiv Norveške je pokazao nevjerojatnu zrelost i zabio dva najvažnija pogotka svoje karijere. Jedna kontra i jedan ulaz s krila, hladnokrvno, rutinski! Prije Zagreba igrao je u RK Kozali, zatim u Umagu, pa u Gorenju. Ovo mu je prvi nastup s reprezentacijom.