Može li hrvatska mladost umiroviti španjolske veterane?

Rukomet 25. sij 202014:09 > 14:18
(Photo by Martin Rose/Bongarts/Getty Images)

Mnogo puta Španjolci su bili kamen spoticanja našim Kaubojima. Je li došlo vrijeme da im uzvratimo? Može li mladost ovog puta biti ispred iskustva? Piše: IVAN BLAŽEVIĆ

Okršaj Hrvatske i Španjolske u finalu 14. izdanja Europskog rukometnog prvenstva bit će sudar mladosti i iskustva. Da, jedna često korištena i već doista izlizana floskula, no ovog puta ona doista drži vodu. Jer pogledajte samo ovo.

Entrerrios ima 38 godina, Aguinagalde 37, Morros i Sarmiento 36, Guardiola 35, Canellas 33… Hrvatska? Najstariji u našoj vrsti su senatori Horvat (35), i Duvnjak (31), a tu su još i Šego i Musa s 34 na leđima. Dok se ostatak naših reprezentativaca kreće oko 25 godina, Španjolci su svi na rubu tridesete. Uzmimo samo dvojicu od navedenih veterana da bismo iznijeli jedan impresivan podatak. Dakle, lijevi vanjski Entrerrios i srednjak Canellas za Furiju su već postigli preko 1.100 pogodaka!

Momčad je to koja je, s nekim sitnim modifikacijama, na okupu već desetak godina, pa i više. Prošli su kroz sito i rešeto, dolazili do polufinala pa ispadali, prolazili u finale pa gubili, ali došla je i jedna važna pobjeda. Upravo Španjolska brani naslov prvaka, naslov koji je osvojila u zagrebačkoj Areni prije dvije godine, a 56-godišnji izbornik Jordi Ribera je na ovaj EURO poveo gotovo nepromijenjenu momčad.

Dugo je u njihovoj momčadi prva udarna igla bio njihov pivot Julen Aguinagalde, no godine su stigle i njega i Španjolci više ne igraju tako često akcije kroz sredinu. Posustali su i drugi veterani, ali njihov doprinos od ključne je važnosti u obrambenom segmentu španjolske reprezentacije, a vješto se nose i sa ulogom spona cijele momčadi, produžene ruke izbornika i mentora mlađim snagama koje dolaze i koje na ovom EURU predstavljaju najveću opasnost suparničkim obranama. Tu se u prvom redu misli na 22-godišnjeg lijevog vanjskog Daniela Dujshebaeva te krila Ferrana Solea, Aleixa Gomeza i Aitora Arina.

Po pitanju Europskih prvenstava, Španjolska je cijelu svoju povijest bila poput Hrvatske. Uvijek blizu, uvijek tu negdje, ali nikad na tronu. Sve je promijenio već spomenuti izbornik Jordi Ribera, koji je u četiri godine mandata na klupi Brazila (2012-2016.) i od te južnoameričke momčadi uspio napraviti vrlo, vrlo respektabilnu rukometnu reprezentaciju. Svi se još sjećamo koliko su nas namučili u prvoj utakmici nokaut faze u Kataru, kad smo na jedvite jade prošli tu osminu finala. A Španjolcima je eto, u Hrvatskoj 2018. godine donio i taj toliko željeni naslov. 

Ono što veseli ususret finalu je naša neizmjerno dobra obrana na ovom turniru. Protiv Španjolske koja na ovom EURU djeluje nekako sporije i tromije u svojim napadima, naša agresivnost i Duvnjakova drskost na prednjem u obrani mogli bi biti od ključne važnosti. To će zasigurno donijeti i neke lake pogotke iz kontri te pomoći Šegi i Ašaninu da i u zadnjoj utakmici turnira ponovno budu sjajni. Što se napada tiče, lijepo je bilo vidjeti da su u završnoj fazi turnira u potpunosti proradili i naši pivoti Marić i Brozović što se posebno vidjelo protiv Norveške. Tu kao da smo dobili potpuno novu komponentu u našem arsenalu napadačkih rješenja. Ono što si definitivno ne smijemo dozvoliti je novi rezultatski deficit, dosta ih je bilo, pogotovo ne onakav od šest pogodaka minusa kao u posljednjem susretu glavne runde.

(Photo by Ronny Hartmann/Bongarts/Getty Images)

Mnogo puta Španjolci su bili kamen spoticanja našim Kaubojima. Posebno pamtimo finale SP-a u Tunisu 2005. godine, a posljednji težak poraz stigao je u polufinalu EURA u Poljskoj 2016. godine nakon što smo isti izborili onim neviđenim čudom u Krakowu kad smo domaćina Poljsku zaledili na minus 14. Je li došlo vrijeme da im uzvratimo? Može li mladost ovog puta biti ispred iskustva i poslati španjolske veterane u mirovinu? Rijetko kad se u novijoj povijesti događalo da neka reprezentacija obrani neki naslov na velikom natjecanju, Francuze naravno, ne ubrajamo u tu jednadžbu. S obzirom na godine Španjolaca, nadajmo se da ćemo nakon finala moći reći da je njihovo vrijeme prošlo. Bolju priliku od ove nećemo imati!