Gost današnjeg podcasta bio je legendarni hrvatski boksač Željko Mavrović

Iznimno zanimljiv razgovor imao je naš Neven Cvijanović s legendarnim hrvatskim boksačom, Željkom Mavrovićem .Prisjetila se ‘Šaka sa Srednjaka’ kako je to bilo boksati s Lewisom za svjetski naslov i posebno sedme runde gdje je bio u velikom naletu. O tome i o cjelokupnom životnom razvoju od boksačkih početaka do danas, pročitajte u tekstu koji slijedi.

Kako provodiš dane u koroni?

Osjećam se odlično, vrijeme u izolaciji mi je dalo vrijeme da upoznam bolje i sebe i svoju obitelj. Sve što želiš kao obiteljski čovjek, u ovoj situaciji možeš dobiti.

Otkud želja za boksom?

Trenirao sam mnogo sportova, a zašto boks pitam se nekad i ja. Htio sam se uvijek natjecati i pobjeđivati. U boks sam došao s 15 godina, a ozbiljno počeo trenirati sa 16. To sam počeo kao dijelom zrelija osoba. Sazrio sam u osobu koja to može, hoće i da mi nije teško. 

Tvoji prvi koraci u boksu, jesi li od prvog trenutka znao da je boks sport za tebe?

Svoj prvi boksački korak dobio sam u parku gdje smo se družili kao djeca. Netko je donio par rukavica. Mi smo tamo sparirali. Odradio sam dva sparinga, kad imaš nekih razmirica. Jednog sam prijatelja nokautirao, iako sam mislio da glumi. Nisam bio boksačke građe, ali imao sam osjećaj za prostor, za udarnu daljinu, za sve te nijanse poslije kojih znaš da ti to možeš. Odmah je uslijedio odlazak u dvoranu, a od tada do Olimpijskih igara samo tri godine su prošle.

Nakon amaterizma jesi li znao da ćeš nastaviti u profesionalnim vodama, postoji li ispravan put?

Danas je kompleksnije i više je mogućnosti. 70-ih i 80-ih bio je utabani put koji su postavljali američki boksači. Amatersi boks, OI, pa onda ako si dobar ideš dalje, ako ne gotovo je. Ja sam osjetio da je to moj sport i da tu mogu naći svoje mjesto pod suncem. Nikad nisam pao u ringu i nikada nisam izgubio nokautom. Možda je to razlog da sam lijepo i uspješno završio karijeru.

Prve borbe?

Ušao sam u Saurlandov tim, koji promovira danas Hrgovića. Sve moje tadašnje borbe bile su uvodne za mečeve koji su za titule. To me vrlo brzo dovelo do borbe za europsku titulu.

Je li ovo dovoljan odmak za razgovor o meču s Lewisom?

Razgovaram o njemu svakodnevno. Ljudi se sjećaju meča i pitaju za 7. rundu pa se krene u širi razgovor. Meč koji je moj najznačajniji i najveći u karijeri. Tada sam preforsirao svoje tijelo i u 29-oj godini nisam više bio sposoban vratiti se boksu. Lewis me spominjao i kasnije i nikad nije potcjenjivao ono što sam u tom meču napravio. Samim tim mogu biti zadovoljan tim mečom.

Jeste li se susretali poslije?

Jesmo, nekoliko puta u prolazu, ali ne na duže vrijeme. Odmaknuo sam se od boksa odmah i u poduzetničkim vodama se izolirao od sporta i boksa. Nije me bilo u tim krugovima.

Ta sedma runda gdje si ga imao, misliš li da sad, kad bi se vratio, da bi napravio nešto drugačije?

Boksački bih napravio drugačije i znao to iskoristiti i završiti meč. No, sve postoji s nekim razlogom za tvoj osobni rast, rast kao čovjeka. Pitanje je što bi bilo da sam ga nokautirao i da sam bio prvak. Kako bih se ponašao, bih li bio nešto što sad nisam, teško je reći. Mnogima je žao koji su navijali za mene i meni samom još više, ali vjerujem da je sve s razlogom.

Je li prehrana i nedostatak mesa utjecao na ishod meča?

Da sam bio prilagođeniji, da sam konzumirao crveno meso, bolje bih prošao na tom meču. Trebala mi je sirovost i gruba eksplozivnost, no nisam je tada imao i to me koštalo i pobjede. Lennox je pričao pohvalno o tom meču, a i jedan njemački novinar je rekao da ‘braće Kličko ne bi bilo da je Željko ostao u ringu’. Znam da zvuči prepotentno, ali takav je osjećaj da to možeš. O tome je govorio i Muhammad Ali.

Kako bi trebao izgledati savršeni boksač i postoji li?

Nema savršenog boksača. Svatko boksa na svoj način. Za mene je bio Ali, za mnoge Tyson. Pitanje je gledamo li samo rezultat ili i to da je ljudska persona da je osim u sportu osvojio publiku i načinom života. Ako govorimo samo o boksu, on mora bit siguran u sebe i imati osjećaj da može pobijediti bilo koga na planetu. Osobno mi je važno kako prezentirati način života, ljudske karakteristike za motivirati mlade da treniraju i da razvijaju pravilno svoj karakter. Ulagati u sebe kao čovjeka i bespoštedan rad godinama na sebi kako bi pravi boksač bio kompletan.

Zanimljivo je promatrati boksače, od onih iz zatvora do umjetnika, imaš li iskustva s tim?

Dokumentarci o Mohammedu Aliju pokazuju kako su mnogi boksači barem dio svog života proveli u zatvoru. Nevjerojatno je koliko poštovanja imaju kad pričaju o prilici koju im je dao boks i sam Ali. Zahvalni su mu i to je fascinantno. Doživiš ljude koje bi drugi doživjeli kao kriminalce, kao niz dobrih i kvalitetnih osoba kojima je boks dao priliku da takve karakteristike i izgrade.

Joshua i Fury se uspoređuju s tim…

Joshua je predivan dečko. Izgradio se kroz boks. Skidam kapu za njegov način ponašanja. Treba živjeti takav način života i sporta. Fury je drugačiji i mogu ga razumjeti samo ozbljniji ljudi. On je cigan koji je život naučio kroz isustvo, a ne kroz školu. Fury me oduševljava na drugačiji način jer ima lakoću pristupanja ozbiljnim temama. On se pita što će mi milijuni ako ih nemaš s kim podijeliti i živjeti. Postoji vrijeme za rezultate, ali i vrijeme za ljude koje voliš. Fury je to spojio nevjerojatno. Njegov stil i fizički gabariti mu donosi  prednost pred svima. Teško da ćemo gledati njega i Joshuu, prije treće šansa za Wildera iz financijskih razloga, pa onda eventualno Joshua ako Fury pobijedi. Fury bi pobijedio na turniru njih trojice, ali u jednom meču gdje jedan udarac odlučuju, to je teško reći. U više mečeva Fury bi skupio najviše pobjeda među njima.

Filip Hrgović, kako bi mu mogao izgledati put do naslova?

Boksao je malo mečeva nakon amaterskog boksa, ali su njegovi protivnici puno bolji nego što im je on ostavio mogućnosti i zato izgledaju slabiji. On je jedan od najperspektivnijih boksača na svijetu i trebaju mu samo promotori. S boksačke strane i njegove psihofizičke mogućnosti daju do znanja da može osvojiti i braniti svjetski naslov. Nema jednostavnog rješenja i recepta. To je kreacija i dosjetljivost ljudi oko njega. Ima, po meni, najbolju ekipu ljudi oko sebe, samo treba sve posložiti. Velika je vjerojatnost da će sve dobro proći.

Kako vidiš priču oko FIlipa i Hrvatskog boksačkog saveza i OI?

Tu sam na strani sportaša koji je bolji kao boksač. Mislim da Hrgović nema konkurenciju u Hrvatskoj. Uvijek bi mu zato dao prednost da odluči što, kako i kada želi. Ali postoji dio koji je iznad toga, a čemu nisam dorastao pa se u to neću miješati. To je institucionalna, pravna strana. 

Nakon sportske karijere, krenuo si u proizvodnju zdrave hrane, krenulo je dobro, ali na kraju stalo, što se dogodilo, kako si se odlučio na sve to?

Danas gledajući na sve što sam prošao ostalo je samo sve lijepo. To su iskustva koja želite u životu. Sportaši imaju navike koje mogu koristiti u druge poslove, a da budu uspješni, unatoč tome što je sama transformacija teška. Kad sam ušao u poduzetništvo imao sam malo financijskih sredstava, ali moja upornost i uz sport koji mi je pomogao, učinilo me uspješnim jedno vrijeme. Međutim, velika kriza koja se zbila, zatvorila je tu priču. No društvena odgovornost koju je to donijelo čini me ponosnim i zadovoljnim.

Na koji način si postigao to da svi imaju pozitivno mišljenje o tebi?

Trudio sam se biti čovjek u boksu i izvan njega i nadam se da si u tome uspio. To je pitanje tvoje odluke u životu. Usjeh pod svaku cijenu nije prava stvar. Ako cijena koju moraš platiti za uspjeh donosi mrlju na tebe kao čovjeka, ja se s tim ne slažem. Živimo po receptima, a nema recepta jer nitko ne može biti ničija kopija. Svi imaju kreacije u tome da budu uspješni samostalno i budu bolje osobe.

Uz što se opuštaš u slobodno vrijeme?

Puno toga volim, ali to su stvari u kojima nema puno misaone analize, što psihički opušta. Kao da su mi ovi mjeseci dali priliku za upoznati sebe. U svom vrtu se osjećam sjajno i nadam se da ću ovako nastaviti živjeti i dalje.