Kad zaboraviš Jordan (KOMENTAR)

Reprezentacija 15. lis 201822:21 > 22:33
Michael Regan/Getty Images

Problem je postao i probijanje suparničkog bunkera. Zabijali smo iz prekida, odigrali sa energijom, ali i bez završnog dodira preciznosti ili tehnike koja stvara razliku na terenu.

Ryan Pierse/Getty Images

Izvještaj s utakmice pročitajte na ovoj poveznici.

Malo vjetra, po čemu je Rijeka i uvelike poznata. Malo i gledatelja, jer svjetski su doprvaci valjda zaslužili punu Rujevicu. Malo je bilo i postignutih golova za domaće, samo dva. Jedan ne bi doduše bio dovoljan za slavlje, kakvo god ono na kraju ispalo. Trebalo je i moralo biti značajnije. Ali kad postoje problemi, od njih se jednostavno ne može pobjeći.

Nije Hrvatskoj u predmundijalskom ozračju pod vodstvom Zlatka Dalića problem predstavljala realizacija. Zabilo se nešto na turneji po Americi, dobilo se i Senegal.. A onda samo Svjetsko prvenstvo na kojem smo dosta toga pospremili. Tu je stalo. Ili krenulo, ako ćemo tu staviti početnu točku glavne prepreke ka boljim rezultatima protiv slabijih momčadi.

Nije bio problem igrati protiv slabijih. Nećemo reći lošijih, već slabijih. Onih momčadi koje nisu na razini finala Svjetskog prvenstva, neovisno o bilo kakvom slaganju ždrijeba ili otvaranju prostora koji se Vatrenima i ukazao. Igra protiv postavljene obrane, nazovite to i bunkerom ako hoćete, uvijek je značila da će biti golova. Da ćemo to nekako probiti, često i dosta rano. I onda bi to bila rapsodija. Ne i danas.

Igralo se bez četverca koji bi Jordance namučio “za dva života”, a to znači da nije moglo biti mnogih detalja koji bi u velikoj mjeri usmjeravali utakmicu na neke druge kolosjeke.

Vidi se da kad u sastavu Hrvatske nije Luka Modrić, da fali sve ono što joj on može dati. Najbolji na svijetu nije slučajno najbolji, taj bi svakom loptom probio obranu momčadi koja priprema za azijski Kup nacija. Bilo bi asistencija, ali i kombinacija s Rakitićem kojega je riječka publika također željela vidjeti. Perišićeva lucidnost bi u kombinaciji sa sve boljom formom Matea Kovačića značila neku novu visoku i još važnije – ohrabrujuću pobjedu.

Ovako, dva smo gola zabili nakon prekida. Jednom novi kapetan Vida, drugi put Mitrović, a šanse su se redale pa je tako već nakon dvije minute moglo biti i 2:0. Nije, jer je obrana, točnije blok bio sjajno postavljen. A i to treba organizirati, ako radite na mjestu izbornika Jordana.

Dalić je od svoje prošarane postave vrlo jasno želio stvoriti nove tekovine za buduće razdoblje. Nije slučajno Karlo Bartolec dobio tri četvrtine utakmice, baš kao što je i dio veznih igrača kojima izbornik sve više vjeruje odigrao cijeli susret. Neće Modrić i ostali iskusnici trajati dovjeka.

Dobio je nove glavobolje u realizaciji, s obzirom na to da je Jordan trebao poslužiti kao momčad s kojom će se u igri konačno steći osjećaj za gol igrača koji taj isti gol već dugo nisu postigli. Kad se sve zbroji, Jordan je u dva kontranapada, dakle iz igre – preko Al-Taamarija u prvom, odnosno Murjana u drugom djelu složio opasnije situacije od većine hrvatskih. I ne samo to, već su i oni odgovorili golom iz prekida, da sve bude u približno istom tonu.

Hrvatska je pobijedila po prvi put nakon polufinala Svjetskog prvenstva. Prvi put nakon Islanda u skupini Svjetskog prvenstva u čistih 90 minuta. Ali, neke stvari još nisu sjele, a u tu rubriku spada i autoritet koji se negdje putem iz Moskve u Zagreb također izgubio. Veseli da je kadar širok, da su i mladi konačno probili barijeru kvalifikacija za U-21 smotru Europe i da će budućnost također biti svjetla.

Dalić je dobio novi posao u kojem ga svenacionalna euforija neće odvojiti od zadatka u kojem reprezentaciju treba pripremiti na nova iskušenja.