SP u Rusiji 2018, posljednja šansa Modrićeve družine

Clive Mason, Getty Images

Nakon izvlačenja skupina za SP u Rusiji 2018., polako se sliježu dojmovi, a izbornici kreću s kovanjem taktika koje bi trebale profilirati njihove momčadi u pobjednike, a naciju odvesti u trans. U Hrvatskoj, za jednu generaciju, sve završava upravo tamo gdje je i krenulo pred više od 10 godina.

Srdjan Stevanovic/Getty Images

Počelo je u rujnu prije točno 11 godina, u kvalifikacijama za EP 2008. otvorena je nova stranica hrvatske nogometne reprezentacije. Nakon neuspjelog prolaska skupine u Portugalu 2004. i Njemačkoj 2006., krenulo se u obnovu. Dotad mlada reprezentacija pod vodstvom Slavena Bilića odjednom je postala hit i plasiravši se na Euru 2008. u četvrtfinale, gdje je tragično izgubila od Turske, ostavila je mnogo prostora mašti, jer neupitno je bilo kako nakon trećeg mjesta iz Francuske 98., imamo generaciju koja djeluje moćno. Nažalost, onaj žar i zanos koji je trebao isplivati na površinu u Južnoj Africi, ostao je nedosanjani san. Igrao se Mundijal bez naših, zasada jedini put otkako je hrvatske neovisnosti. I dok su se stvari u međuvremenu malo razvodjavale, prije svega izvan terena, Hrvatska se bogatila iz ciklusa u ciklus s novim “vatrenima”, koji su se postepeno promicali u bitne aktere velikih europskih klubova. No vrijeme je prolazilo, a velika natjecanja 2012., 2014. i 2016., nisu donjela željene uspjehe reprezentacije, recipročne onome što u igračkom kadru imamo na raspolaganju. Barem smo tako mislili. Treba reći da je često i faktor sreće bio daleko od nas. Na Euru 2012. smo imali skupinu sa dva kasnija finalista, na SP 2014. u Brazilu su bile velike turbulencije pri samom odlasku, gdje se može napraviti paralela sa najrecentnijim događajima, a svakako nije pomogla niti skupina s domaćinom i Meksikom. Na zadnjem smo Euru tukli Španjolce, a onda nes(p)retno ispali od Portugala, kasnijeg prvaka Europe.

Uvijek smo bili blizu nečega velikog, a jedna se čvrsta istina kroz sve te pokušaje prelijevala iz smotre u smotru i kroz sve kvalifikacije. Hrvatska može protiv svakoga! Vezna linija naše reprezentacije može parirati svakoj, većinu i nadigrati, ali čini se da nam uporno izostaje taj mali iskorak, ono što čini razliku između pobjednika i gubitnika. SP u Rusiji će lako moguće biti posljednje veliko natjecanje za naše bitne igrače, posebno za najbitnijeg – Luku Modrića. Već opasno blizu 33 rođendana, Luka će u Rusiji igrati svoje treće SP, a prate ga godinu mlađi Mario Mandžukić i Vedran Ćorluka, dok je odmah do njih i Ivan Rakitić. Lako sada za Euro 2020, gdje bismo još uvijek mogli imati sve igrače iz ove generacije na raspolaganju, i naravno one nešto mlađe, ali treba Euro izboriti. Krug reprezentacija kandidata nije sve jači, nego je sve širi, a to je ono što treba brinuti. Pogledamo Italiju, Nizozemsku, Češku, primjera je dovoljno u skorije vrijeme.

Sada je na redu Rusija, tamo smo upali prije svega kvalitetom, dokazavši da možemo kada zagusti. To se zna od davnih dana, ali došlo je vrijeme u kojem treba “Možemo pretvoriti u moramo”, i prihvatiti da sreću nekada treba znati isforsirati. Za članove Reala, Barcelone, Juventusa, bila bi prava šteta da najveći uspjeh njihove reprezentativne karijere bude onaj sa samih početaka, kada su bili mladi i mislili smo nedovoljno zreli, a danas kada su prave marke u najvećim klubovima, moraju se zadovoljiti samim sudjelovanjem. Bitno je sudjelovati, da, fraza koja se često čuje, a kada je riječ u SP u nogometu, stvarno poprima pravu težinu, no koliko god bila nekada i istinita, u srži je rezervirana za poražene.

Treba biti i realan, postaviti stvari onakvima kakve jesu, ne upadati u konstantnu euforiju i potom još brže u teško razočaranje i srdžbu, no pomazi li ovu generaciju sreća barem malo, koju su uzgred rečeno ti momci zaslužili, i plasiramo se u 1/8 finala SP, teško je vidjeti tko je to “realno” favorit protiv Hrvatske u jednoj utakmici… Francuska? Ona ista koja je odigrala 0-0 doma s Luksemburgom? Možda Danci, s jednim ozbiljnijim igračem? – Nakon svega viđenog kroz zadnih 10ak godina uz kockaste, rekli bismo – nitko nije favorit. Generacija s početka kvalifikacijskog ciklusa za EURO 2008 je startala upravo u Rusiji. U Moskvi protiv Hiddinkove Rusije, odigrali su 0-0 na stadionu Lokomotiva, starteri su bili Modrić i Ćorluka. Može li se zatvoriti čarobni krug, od Moskve do Moskve, pa kada već sanjarimo, od Lokomotiva do Lužnikija? – Zašto ne, ova generacija je sposobna za najveće stvari, i ako će ih ikada ostvariti, prilika je ostala još samo jedna…