Hrvatska je još jednom lošom izvedbom zakomplicirala situaciju u skupini te će u zadnjem dvoboju s Portugalom tražiti opstanak u elitnom razredu Lige nacija.

Gledajući ovu hrvatsku reprezentaciju, nekako se čovjek osjeća praznim. Igramo mlako, ne pretjerano inspirirano, bojažljivo, igrači kao da jedva čekaju uputiti se kućama te vratiti u pogon svojih klubova.

Isto tako, teško je nešto igračima zamjeriti. UEFA je odlučna kako se utakmice moraju igrati, pa čak i ta Liga nacija koja hrvatskim igračima nekako uopće ne odgovara. Okršaj u Švedskoj tražio je barem neriješen rezultat kako bi izabranici Zlatka Dalića osigurali treće mjesto iza Francuske i Portugala te barem zadržali status ‘elitne’ nogometne nacije.

Nažalost, taj dio jednadžbe ne ide po planu. Pozitivan je svakako bio povratak na vrata Dominika Livakovića, međutim kod oba pogotka teško da je mogao bolje reagirati. Kod prvog gola bio je dobro ‘skriven’, a kod drugog je egzekucija bila mehanički precizna.

Intrigirala je hrvatska obrana bez Domagoja Vide koji se oporavlja od koronavirusa. Uremović, Pongračić, Ćaleta-Car te Barišić vjerojatno je postava koja neće tako skoro ponovno zaigrati. Pogotovo nakon ozljede Uremovića koji je morao napustiti igru prije kraja prvog poluvremena.

Igra Hrvatske nije odgovarala reprezentaciji koja figurira zadržati mjesto među najboljim ekipama svijeta. Nemotivirano, statično, možda tek možemo izdvojiti jedan kratak period igre sredinom prvog dijela kada je Ivan Perišić zaprijetio. Luka Modrić u nekoliko je navrata lijepo prošao svoje čuvare, no bez prave ideje prema naprijed. Forma Matea Kovačića je nepostojeća, često smo se zapitali, pa iznenadili kada smo čuli njegovo ime iz usta Željka Vele, naime, zaboravili smo da je čovjek uopće u igri. Dojam jest kako je ovakva postava Hrvatske zapravo zatomila Modrićevu kreativnost koji jednostavno nije imao nekoga kome će plasirati loptu. Posebno u vrhu napada gdje je Ante Budimir bio bez ideje.

Kada spominjemo napad, u prvih dvadesetak minuta Brekalo je ostavljao dojam raspoloživosti, međutim i taj je plan brzo pao u vodu. U određenim situacijama, Brekalo i Perišić mijenjali su pozicije kako bi pokušali iznenaditi protivnika, međutim u tome nisu uspjeli.

Kako ocijeniti Zlatka Dalića?

Prvu je izmjenu prisilno potegnuo krajem prvog dijela (Juranović umjesto Uremovića), Pašalić je ušao umjesto Budimira u 63. minuti što je svakako iznenadilo, naime postavili smo sami sebi pitanje, zašto ne Bruno Petković? Napadač Dinama ušao je desetak minuta kasnije zajedno s Rogom i Melnjakom. Premalo vremena da bi se napravio pravi pomak u igri. Možda je izbornik mogao i ranije reagirati obzirom na vrlo loš nastup u prvom poluvremenu.

Ulaskom trojice navedenih igrača promijenila se i formacija te je Hrvatska postala nešto opasnijom, a najveću priliku propustio je Vlašić nakon što je jednostavno rečeno, promašio loptu kojom je mogao osigurati bod.

Na koncu, Hrvatska je zamalo sretno došla do boda koji bi bio nezaslužen. Švedska je bila bolja momčad, a napokon se pogotkom predstavio i čovjek koji će u narednim godinama biti vođa reprezentacije – Dejan Kuluševski.

Dalićeva momčad prošlo izdanje Lige nacija sretno je okončala opstankom među elitom uslijed promjene, odnosno proširenja ‘elitnih’ skupina, a sada ćemo sreću pokušati izazvati tamo gdje se istu i treba tražiti, na terenu.