Pet kola Premier lige je iza nas. Naravno,premalo za donošenje bilo kakvog suda, ali više nego dovoljno za malu analizu otvaranja sezone. Treba imati na umu da se momčadi još uvijek uigravaju i pokušavaju posložiti taktiku za utakmice koje slijede u najnapornijem dijelu engleskog prvenstva.

Gotovo da nema trenera koji kod čelnika lige nije pokušao izlobirati barem kakvu-takvu zimsku pauzu,
no u svetinje se ne dira, pa su Boxing day, Newyears day i ostali „sumanuti“ termini i dalje u
kalendaru natjecanja. Ovako zgusnut raspored posebno ne odgovara sastavima koji igraju Uefina
natjecanja, a to su naravno najjače momčadi koje se i kod kuće u pravilu bore još na tri fronta. Zato
ovdje kažu da nije važno biti najjači, već dobro rasporediti snage i biti relativno dobro pokriven na
svim pozicijama. U takvoj šahovskoj partiji vrhunski velemajstor je bio Sir Alex Ferguson. No, lukavog
Škota više nema na klupi Uniteda, a ništa manje lukavi Portugalac izvrsno je otvorio novu sezonu.

Uz United i druga manchesterska momčad se drži vrha ljestvice. Stari rivali; Pep i Jose, čini se da
ozbiljno najavljuju bespoštednu bitku do posljednjeg daha. I jedni i drugi djeluju vrlo ozbiljno, s tim da
je City-jev stroj možda pokazao i nešto malo više od svojeg „crvenog susjeda“. United ovdje slovi kao
momčad koja gaji tradicionalan engleski nogomet, a City je stjegonoša modernog pristupa. No, ovo
uzmite vrlo uvjetno jer pitanje je postoji li više uopće „tradicionalan engleski nogomet“? Prošla su
vremena upornog ubacivanja u šesnaesterac i prebacivanja igre, no još uvijek je engleski nogomet
tjelesno najzahtjevniji s gotovo stalnim kontaktima igrača, nerijetko na ivici prekršaja. Samo
najpripremljeniji igrači mogu se ovdje relativno brzo snaći i pohvatati konce, a pozitivan primjer za to
je Sead Kolašinac, koji imponira svojom snagom ali i dobrim čitanjem igre. Vratimo se Unitedu i City-
u, koji su ipak napravili korak više od najbliže pratnje. Ništa to još ne znači i razlika je neznatna, ali
više od bodova govori dojam na terenu i mislim da će i jedni i drugi i na proljeće biti u igri za naslov.
Tko bi mogao Pepu i Joseu pomrsiti račune? Definitivno Antonio Conte koji je i prošle sezone pokazao
da je iznimno inteligentan trener. Nakon problema na otvaranju promijenio je sustav igre i stvari su
odmah krenule nabolje. I ove sezone ih muče slične dječije bolesti, ali ne sumnjam da će ih Antonio
znati riješiti. Veći problem od malih taktičkih ispadanja bi londonskim plavima mogle predstavljati
ozljede ključnih igrača, ali i tu stvari lagano idu nabolje. Hazard se polako vraća i uskoro bi mogao biti u punoj formi a s njim je sve lakše…
Mogu li, imam li pravo, bilo koga drugoga izdvojiti nakon samo pet odigranih kola? Još jednom se
moram ograditi i reći da ne znam tko će biti prvak i što će se dogoditi u slijedećim rundama. Da imam tu sposobnost zasigurno bih već bio vrlo bogat. Reći ću vam svoje mišljenje i, molim vas, nemojte me u svibnju prozivati. Naime, ono što mogu, kako bi to političari rekli, „odgovorno tvrditi“ jest da Liverpool ponovno (na žalost) neće biti prvak. Jednu utakmicu odrade dobro, a onda slijedećih nekoliko ih nema nigdje. Obrana ne postoji, a u svojim redovima imaju samo jednog vanserijskog igrača koji će vjerojatno na zimu otići s otoka (P. Coutinho). Također, niti Arsenal neće biti prvak, ali
to znaju već i Viki i Šapit, a ne samo nogometni stručnjaci. Tottenham je uvijek tu negdje, no i on
nekonstantan, u rasponu od „nevjerojatno i briljantno“ do „blijedo i neuvjerljivo“. Ipak, netko je u
ovih pet kola pokazao da ima „cojones“. Mala pridošlica u ozbiljno i bogato nogometno društvo igra
dopadljiv nogomet, a u svojim redovima ima radnike koji se ne štede. Vidjet ćemo hoće li
Huddersfield uspjeti nastaviti u istom ritmu i ukoliko sezonu okončaju u gornjem domu Premier lige
napravit će odličan posao.

Evo, toliko za sada, nakon samo pet odigranih kola. Vidjet ćemo jesam li barem u nečemu bio u pravu ili sam (kao i obično) „promašio ceo fudbal“.