U našem svakodnevnom podcastu današnja tema je bila nogomet, a naš gost bio je trenutni hit slovenske lige, Ante Vukušić

Danas smo imali specijalnog gosta u našem svakodnevnom podcastu, naš komentator Josip Juraj Pajvot imao je vrlo zanimljivi razgovor s popularnim napadačem ljubljanske Olimpije, Antom Vukušićem.

Puno se piše po novinama, igraš zaista sjajno u zadnje vrijeme, 19 pogodaka u 29 utakmica, a nedavno si odlučio i derbi u Ljubljani gdje ste svladali Maribor. Jeste li uspjeli proslaviti tu pobjedu ili je bilo lagano obzirom da prvenstvo još traje?

VUKUŠIĆ: Hvala lijepa na čestitkama, uvijek je lijepo pobijediti u derbiju. Imao sam malu krizu, ali vratio sam se na najbolji mogući način. Šest utakmica je još pred nama, na vrhu smo i nadam se da ćemo napokon osvojiti taj trofej. Vremena za slavlje nije bilo, popili smo koje piće i to je to, ništa strašno.

Dosta turbulentan nastavak sezone za Olimpiju, trener Hadžić je otišao, a Mandarić je na mjesto trenera doveo bivšeg igrača Osijeka, Dinu Skendera. Kako ste vi igrači prihvatili to?

VUKUŠIĆ: Da, Hadžić je otišao, predsjednik je odlučio staviti Dina za novog trenera. Dok je bio u Osijeku, nisam ga nešto previše poznavao. Ali evo, tu je s nama tjedan dana i mogu reći sve najbolje o njemu. U dvije utakmice, dvije pobjede, ne može bolji početak. Moram reći da je i ova pandemija ostavila malo traga na nama, nisu nam mišići na 100 posto. Dosta je težak ritam, imamo još šest utakmica u tri tjedna, ali kako nama, tako i drugima.

U karijeri si promijenio dosta klubova, ali nigdje nisi bio toliko standardan kao u Hajduku i Olimpiji, praktički igraš većinu utakmica do kraja, jesi li navikao na to i možeš li izdržati do kraja sezone?

VUKUŠIĆ: Pa, mogu naravno, kako vrijeme odmiče sve sam spremniji. Dosta puta sam istaknuo u medijima da ja skoro cijelu karijeru igram praktički ozlijeđen. Ponovo sam se rodio, igram u najboljoj formi. Vidjeli su u meni kvalitetu, hvala svima što me forsiraju i što vjeruju u mene, ja sam evo sve to vratio golovima.

Reci nam malo u svojoj karijeri, bio si u Krškom, nisi toliko zabijao, ali si igrao dobro. Jesi se iznenadio kad je stigao poziv iz Ljubljane?

VUKUŠIĆ: Bilo je ljeto, bio sam kući nakon ozljede. Došao sam u Sloveniju preko prijatelja, on mi je rekao da postoji Krško koji nije baš financijski moćan, ali ja sam htio samo igrati. I tako sam došao odraditi nogometnu rehabilitaciju i trener mi je rekao da me ima u svojim planovima. Prvi dio sezone sam bio nespreman, drugi dio sam igrao stvarno dobro igrao protiv Olimpije i Maribora, i onda su me zvali iz Olimpije. Malo sam razmišljao i o prekidu karijere, trebao sam igrati u Bologni dok sam bio u Pescari. Htio sam igrati Serie A, nisam htio biti više u Serie B i tad je sve krneulo nekako nizbrdo. Tražio sam se, i evo na kraju sam se pronašao. Imao sam dosta pehova, ali sam se izvukao.

Nakon tog Krškog, stigla je ponuda od Olimpije, kakva je bila situacija? Jesi li postao odmah prvi napadač ili ti se nominalno dala šansa, ako se uspiješ izboriti onda ćeš igrati?

VUKUŠIĆ: Bio sam baš kući, zvao me Hadžić i pitao me moje osobine, koliko mogu pomoći Olimpiji. Pričali smo pola sata, i zvao me da dođem u Ljubljanu. I rekao mi je da ću dobiti šansu ako se pokažem, sve je krenulo kako treba. Puno m ito znači, svi su osporavali moje kvalitete, pričalo se i o onome što nisam postigao. Ja sam i vjernik i vjera mi je dala snagu u svemu tome i vratio sam se u sami vrh. Ima tu i puno Hrvata i Slovenaca u momčadi, nisam bio u ekipi koja ima tako pozitivno ozračje, stvarno sam kao obitelj. Želim osvojiti taj naslov i biti najbolji strijelac. Imao sam ugovor do 2021., ponudili su mi ugovor na još godinu dana, stvarno me se cijeni ovdje. Za LP nam fale dva, tri pojačanja. Predsjednik vodi dosta klubova, ako se dovedu neki igrači, mislim da imamo velike šanse.

Idemo malo kroz tvoju karijeru. S 18 godina si igrao za prvu momčad Hajduka. Kako je bilo tamo igrati?

VUKUŠIĆ: To je bilo ostvarenje sna, san svakog Dalmatinca je zaigrati za Hajduk. Nitko nije bio sretniji od mene, brzo sam se ustalio u momčad. To su neke stvari koje ću pamtiti do kraja života. Najdraži trenutak s Hajdukom je sigurno onaj pogodak Anderlechtu. Ono kad viču sinjski dijamante, to je sve u meni bilo ostvarenje.

Što kažeš na ovaj današnji Hajduk pod Tudorom, pratiš li situaciju?

VUKUŠIĆ: Pratim ih koliko stignem, dvije-tri utakmice sam pogledao. Malo mi je žao što je uvijek neka promjena naslova, i onda to sve padne u vodu. Hajduk se svake sezone bori za drugo mjesto, to mjesto donosi u LP i bit će velika borba. Žao mi je više što priliku ne dobijaju mlađi dečki. Svi mladi koji su bili kvalitetni su pomogli Hajduku. To je neka putanja i putokaz kako istrpiti. Kad sam bio u Njemačkoj, tad je bilo kontakta oko Hajduka. Nismo se uspjeli dogovoriti, malo sam se razočarao u to. Bio sam za opciju povratka u Split, nisam tražio neku nenormalnu plaću, htio sam samo igrati. Kad je trebalo meni pomoći, nije mi nitko pružio ruku spasa, a i ja sam žrtvovao svoju karijeru. Sad sam u Olimpiji i trenutno sam fokusiran na njih.

Karijera u Italiji?

VUKUŠIĆ: Iskreno, ja nisam htio otići u Pescaru, ali tadašnji predsjednik Brbić mi je rekao da moram ići jer su u financijskim problemima. Bilo je natezanja, pa sam na kraju otišao u Italiju, tamo je bilo stvarno teško. Imate i primjer Petkovića i Rebića koji su isto bili u Italiji, pa su na kraju sazrili. Išao sam na trening tamo kao da me netk otjera, uopće nisam bio tamo zadovoljan. Nekoliko mjeseci kasnije kad su krenule pripreme u Pescari u Serie B, krenule su priče da ću biti glavni igrač. Imao sam ponudu iz Bologne, trebao sam samo dobiti papire i predsjednik Pescare mi se nije nitko javljao. Ja sam takav čovjek kad se razočaram tako da mene to baš zaboli, bio sam stvarno nezadovoljan i tužan.Bio sam na posudbi u Belgiji, zabio par golova, bilo je dobro. Nakon što smo osigurali ostanak u Beverenu, mene su opet poslali u Italiju. Nakon toga je transfer bio u Furth. Svi mediji su pisali površinski, a nitko nije znao dubinsku priču, ali u Pescari je predsjednik stvarno bio ono, baš sam bio razočaran. Imao sam i nekih problema s plućima, živac se neki ukliještio, i baš me to sve gušilo. Riješio sam to operativnim zahvatom i sad je sve u redu.

Jesi razmišljao možda da kad završiš karijeru da napišeš neku autobiografiju, jer s tobom je fino pričati.

VUKUŠIĆ: Sve je moguće, još neki naslov s Olimpijom i može se snimiti film! Ide mi na ruku što nisam imao baš neku tešku ozljedu, zdrav sam sto posto i fizički sam u top formi. Još te epizode u Furthu i Tosnom, gdje sam bio pod ozljedama isto. U Njemačkoj je bilo najteže, nakon sat vremena igre, nisam mogao više.

Najbolji trener kod kojega si igrao?

VUKUŠIĆ: Reći ću Stanko Poklepović jer da nije bilo njega, pitanje je da li bi ja igrao u Hajduku. Na neki način trener koji me je bacio u vatru i stavio u prvi pogon.