Nakon prve presice novog predsjednika Hajduka Lukše Jakobušića bilo je jasno da će u svlačionicama i uredima Poljuda opet biti "promaje".

Piše: Antonio Baković

Dragi bog zna da nije prvi put, no ono što sve kojima je bila boja u srcu zanima je – hoće li napokon biti i posljednji. Teško je, a i nepotrebno nabrajati sva imena koja su u Hajduk dolazila pod oznakom “struka” – to je brigada poznatih i manje poznatih imena i prezimena kojima se od danas pridružuju Kepčija, Stanić i Vukas. Nitko za njima neće pustiti suzu u to budite sigurni, a njihov rad će se zbrojiti na rad prijašnjih struka. Mogli biste pomisliti da je to dobra stvar, ali nije jer Hajduk svakim novim zbrajanjem učinka struke ulazi u minus rezultata.

Takva zanimljiva matematika dovela je do toga da prvoligaš iz Splita čami na 6. mjestu HNL-a – u društvu Istre, Varaždina, Lokomotive i Šibenika koji Hajduku, uz svo poštovanje pa i simpatije prema klubu sa Šubićevca, ne bi smio biti blizu nigdje osim na zemljopisnoj karti. Ali, o tablici ni bilo kakvom rezultatu nema smisla govoriti u ovom trenutku jer on dolazi na kraju, kao numerički pokazatelj dobro ili loše obavljenog posla. Ni 6. mjesto koje sada drži Hajduk nije iznimka u tom smislu odnosno ogledalo je rada svih prijašnjih struka i Uprava.

Nebrojeno puta kada bi neki novi/stari predsjednici preuzimali kormilo bijelog broda ili novi treneri tražili podršku javnosti moglo se čuti da im treba kontinuitet i vrijeme. Vremena je prošlo previše, kontinuitet se održava samo u smjenama, dolascima i odlascima raznih likova koji su nakon svojih mandata na ovoj ili onoj poziciji Hajduk ostavljali u još goroj situaciji nego što su ga preuzeli.

O razlozima su napisani traktati, a da ne bi bilo zabune nije problem bio samo u kadru na upravljačkim pozicijama. Ne može nitko reći da Stanić, Tudor, Carillo, Oreščanin, Bjelanović i ostali ne znaju nogomet. Dobar dio razloga krije se i u novcu kojeg nema onoliko koliko bi u Hajduku htjeli bez obzira što je lani imao drugi najveći proračun u ligi. Tu je i model upravljanja koji pokazuje sve više mana, da se ne lažemo.

Tko god dolazi na novu poziciju u Hajduku zna da stvari tako stoje. Zna to i Boro Primorac novi trener Bilih. Čovjek iz sjene, čovjek desna ruka Arsenea Wengera, čovjek voditelj omladinskog pogona te od danas čovjek koji ima zadatak povući Hajduk prema vrhu. Netko će reći – napokon čovjek golemog nogometnog znanja, u najboljim godinama, hajdukovac, poliglot. I ne samo to – ujedno čovjek koji je dokazao svoje poštenje i prije svega ljudski integritet na početku trenerske karijere kada je vodio Valenciennes. Iz tog francuskog kluba otišao je nakon skandala s namještanjem utakmica. Upravo je Primorac prokazao Marseilleova predsjednika Bernarda Tapieja koji je potkupio trojicu njegovih nogometaša u zadnjem kolu prvenstva, a nudio je mito i njemu. Tapie, tada najmoćniji lik francuskog nogometa, dobio je dvije godine zatvora.

Dakle, Primorac naoko ima sve kvalitete uz jedan mali problem. On nije dobar trener. Ili barem tako sam za sebe kaže. U jednom od rijetkih medijskih istupa doista bode u oči izjava koju je dao prije petnaestak godina: “Teško je biti menadžer jer moraš se baviti i drugim stvarima uz nogomet. Moraš biti kvalitetan na više razina. Ja ne bih bio dobar menadžer. Ne bih se mogao baviti s medijima. Zapravo, nikada o tome nisam ni razmišljao”.

Od te izjave je prošlo 15 godina, novi trener Hajduka se možda promijenio, vjerojatno je i dobro razmislio u što se upušta jer godinama je na velikoj sceni Premier lige stajao u sjeni Arsenea Wengera i razmišljao samo i isključivo o nogometu. Paradoksalno takav čovjek baš treba Hajduku u ovom trenutku – onaj koji bi se samo bavio igrom i rezultatom, ali Split nije sredina u kojoj je to moguće pa će se Primorac morati prilagoditi svemu što ga čeka na terenu i izvan njega.

Nogometaši Hajduka odradili prvi trening pod vodstvom trenera Bore Primorca • https://t.co/u8ACCTBz4I #Hajduk pic.twitter.com/tGtRQvRRba

— HNK Hajduk Split (@hajduk) November 4, 2020

Ono prvo što ga čeka je utakmica protiv Osijeka – ekipe koja je trenutno u najboljoj formi i ambiciozno se baca u potjeru za Dinamom. Nakon tri uzastopna i bolna poraza Hajduka prvi zadatak Primorca će biti da psihološki podigne momčad. Tek ako to uspije imat će neke šanse protiv Osijeka. Često šok terapija promjene trenera poluči instat-rezultat, ali kod Hajduka je problem što promjena trenera igračima nije šok nego normalno stanje stvari i zato Primorac mora graditi od početka i od onoga što ima u svlačionici.

Naravno, kao i ranije, trebat će mu vrijeme kojeg nema, ali to zna i sam. Pa ako već vremena nema bilo bi lijepo da mu se pruži podrška jer on je možda i zadnja realna šansa za Hajduk da se vrati tamo gdje mu je mjesto. Splićani trenera stranca s ovolikim znanjem i iskustvom nikada neće moći platiti i sama je sreća da su ga nagovorili da preuzme ovaj posao u kojem kako sam kaže – nije dobar. No možda i ne mora biti jer za početak će biti dovoljno da bude bolji od svih svojih prethodnika.