Hajduk je veliki klub! Bio je do prije petnaest godina

Jedan poseban nogometni put i život proveo je Mihael Mikić. Popularni “sin vjetra” prepričao je karijeru i prkomentirao aktualne događaje u našem nogometu.

SPORTKLUB: Kako gledaš na trenutnu situaciju u Dinamu, odlazak Bjelice, smijena Jovićevića, povratak Zorana Mamića.

MIKIĆ: Meni je jako žao da je otišao Bjelica. Uspostavili su jedan jako dobar odnos, momčad ga je slijedila i baš mi je teško to prihvatiti. Ne znam kako bih protumačio ovu situaciju. U Dinamu nikad neće biti mira i kad je najbolja situacija, i kada imaš rezultat, tamo se dogodi neki problem. Tako je već godinama. I ja mislim i da se promijeni ova struktura ljudi koji vode klub da bi za dvije godine opet postojao neki neprijatelj. Kod Bjelice mislim da su se razišli zato što on nije afirmirao neke igrače koje su vjerojatno oni željeli.

SPORTKLUB: A Jovićević?

MIKIĆ: On je sigurno imao dobre namjere, želio je promovirati mlade igrače s kojima je postizao dobre rezultate. No, teško mi je ulaziti u bit, jer ne znam što su dogovarali vodeći ljudi kluba i što su tražili od njega. Ali očito nije uspio u tako kratkom vremenu pronašao simbiozu mladih i starijih igrača.

SPORTKLUB: Hajduk je stalno goruća tema?

MIKIĆ: Hajduk je veliki klub, no on nije velik već petnaest godina. Ne želim nikog uvrijediti, ali oni su jako dugo bez trofeja. Imaju vojsku navijača, imaju fanatizam, ali očito je da ih fanatizam koči. Problem je u upravljanju. Treba dovesti stručnjake i pustiti ih da rade.

SOIRTKLUB: Pa došli su Tudor i Stanić?

MIKIĆ: To su kvalitetni dečki, imaju sportske motive, ali ih treba pustiti da rade. Dvije godine im treba dati, to je neko razdoblje u kojem se klub može posložiti. Došao je Boro Primorac za šefa škole, očito da misle ozljino, bez omladinske škole i svoje djece si osuđen na propast. Imaju dobrog instruktora HNS-a Zdravka Marića i mislim da imaju dovoljno talenta da se ponovno pronađu i odgoje igrači. Pletikosa, Tudor, Deranja, Leko, Jurić, Srna, Carević, Miladin, ma bilo je u mojoj generaciji sjajnih igrača, pa tada su i osvajali trofeje.

SPORTKLUB: Otišli smo daleko na istok u Japan. Mihael je otkrio kako izgleda japanska liga.

MIKIĆ: Oni su to doveli do savršenstva. Puni stadioni, odlična infrastruktura i doista su od svoje nogometne lige napravili šou. Svaku subotu i nedjelju se događa šou, ljidi s veseljem dlazi na stadion. Liga je dosta izjednačena, nekoliko klubova ima veći proračun, ali sve je dosta izjednačeno. Nitko nije siguran prije utakmice da će pobijediti.

SPORTKLUB: Kako to da si se odlučio za Japan?
MIKIĆ: U Turskoj na pripremama smo dvije godine igrali protiv japanskih klubova. S Dinamom protiv Hirošime u kojoj sam vidio baš potencijal momčadi. Trener je bio Mihajlo Petrović, tamo sam išao svjesno, mislio sam ako ćeš igrati dobro možeš si produžiti karijeru. Želio sam završiti karijeru u elitnom razredu, znao sam da neću natrag u Europu. Rekao sam si dok god me neće klinci moći presprintati onda ću igrati. Bilo mi je super.

SPORTKLUB: Kako izgleda Japan?
MIKIĆ: To je bio veliki šok. Ako je kod nas nešto crno, u Japanu je bijelo. No, nije se teško prilagoditi na nešto dobro. Kultura je u kojoj će ti svi pomoći, nema ljutnje, bijesa, sve se pokušava riješti razgovorom. To je narod koji želi živjeti prema pravilima. Ako moraju nositi masku tu više nema razgovora. Masku nose da ne bi zarazili drugoga. Nikome od nas nije palo na pamet da u avionu ili vlaku za vrijeme putovanja nemamo masku. Nosili smo maske zbog sebe, ali i drugih. Oni imaju već deset godina stalno dezinfekcijska sredstva.

SPORTKLUB: U Japanu ste se družili sa suigračima, a sa običnim ljudima?
MIKIĆ: Da. Djeca su išla u vrtić i školu pa smo se upoznali i zbižili. Japanci poštuju strance, ali isto tako dopuštaju da dođi oni ljudi od kojih oni mogu nešto naučiti. I kada od tih ljudi dobiju što žele neće ih ostaviti na poslu. Radije će to zaposliti svoje ljude pa im prenijeti to znanje.