Moguće vruće gostovanje na kultnom San Siru kod ekipe koja nije izgubila utakmicu ove godine, koja u zadnjih šest utakmica nije primila gol te se plasirala u finale domaćeg kupa pretvorilo se u održavanje lekcije Topnika u prvom dijelu i praktički osiguravanje prolaza u četvrtfinale Europa lige.

Arsene Wenger nikako da baci bijelu zastavicu i ode s kormila Topnika.

Nakon niza loših rezultata u prvenstvu sve je veći pritisak na vlasnike Arsenala da smijene čovjeka koji već 22 godine vodi momčad iz sjevernog dijela Londona. Nakon sramotnog poraza kod kuće protiv Ostersunda, koji srećom po njih nije doveo u pitanje prolazak u osminu finala Europa lige, dvije lekcije koju su im očitali igrači Manchester Citya na čelu sa Pepom Guardiolom u finalu Carabao kupa, te četiri dana poslije u prvenstvu, nadovezala se grozna predstava i poraz kod sasvim solidnog Brightona na kojoj su Wengerovi igrači izgledali kao živi mrtvaci na terenu.

Raspad sistema kod Topnika

Nisu nas toliko iznenadili porazi protiv momčadi Pepa Guardiola koja ove sezone izgleda kao svemirski brod u odnosu na sve druge ekipe Premier lige, ali način na koji su Wengerove trupe nastupile u te dvije utakmice je potpuno neprihvatljiv. Nakon one dvije propuštene prilike na početku utakmice novopridošlice Pierrea Emericka Aubemeyanga u finalu Carabao kupa, te one grozne pogreške Mustafija kod prvog gola Citya, kao da su Topnici jednostavno odustali i priznali poraz u toj utakmici te unaprijed spustili gaće za popravni ispit u sklopu 28. kola Premier lige koji je bio na rasporedu četiri dana poslje u Londonu. Sumorna atmosfera na polupraznom Emiratesu kulminirala je katastrofalnom igrom Topnika u prvom poluvremenu i primljena tri pogotka što im se dogodilo prvi put u povijesti Premier lige. I dok poraze od moćnog Citya još možemo koliko toliko shvatiti, ono što je slijedilo na Falmer stadionu protiv Brightona jedan klub Arsenalove reputacije si ne smije dopustiti. 

Zora živih mrtvaca

U prvom poluvremenu,moramo reći stvarno solidni Brighton na čelu sa iskusnim stručnjakom Chrisom Hughtonom, u potpunosti je nadigrao Arsenal i trebao je voditi sa četiri ili pet razlike, ali je Topnike malo pomazila sreća i poluvrijeme je završilo sa 2:1. Kod oba gola jako slabo je reagirao vremešni i greškama sve skloniji Peter Cech, te pokazao da je i njegovo vrijeme polako ali sigurno prošlo. No nije samo Cech kriv za losu igru Arsenala, ne zna se tko je bio lošiji od njegovih suigrača. Taj rezultat s poluvremena bio je i konačni, te je tako Arsenal u najgorem mogućem trenutku počeo razmišljati o goropadnom “Gatussovom Milanu”.

Sve ovo što sam dosad napisao trebalo je ići na mlin ranije spomenutom Milanu, jer tko je mogao očekivati ovakav rezultat na San Siru. Milan, koji je ovaj susret čekao u vrhunskoj formi i u potpuno drugačijem raspoloženju od posrnulog Arsenala, doživio je hladan tuš na prepunom San Siru. 

Milanova renesansa pod vodstvom Gattusa

U redove rossonera na početku sezone došlo je puno novih igrača i potrošeno je puno novca za ta pojačanja. Međutim, tadašnji trener Vincenzo Montella nije se uspio snaći sa toliko novih igrača i rezultati nisu bili na nivou, te mu je uprava odlučila uručiti otkaz. Na njegovo mjesto došla je legenda Milana Gennaro Gattuso. Gattuso nije iskusan trener i nema neke rezultate, ali njegova pojava,njegova osobnost i činjenica da je obožavan od navijača Milana natjerali su vlasnike da mu daju momčad u ruke. Ta se odluka pokazala kao pravi jackpot.

Pod Gattusovim vodstvom rossoneri su postali hit talijanskog prvenstva i to je bila sasvim druga momčad u odnosu na to kad je Montella bio trener. U igri se vidjela jedna nova razina energije koju samo Gattuso može usaditi igračima, standardizirao je ekipu, nije više bilo mijenjanja momčadi svako kolo i rezultati su bili sve bolji i bolji. Na temelju svega toga, novog Milana koji igra s ogromnom količinom energije, i s druge strane Arsenala koji je u ogromnim problemima i samo se čeka kraj Wengerove ere pobjeda Milana na prepunom San Siru nametala se kao jedina opcija. No još jednom se pokazalo zašto je nogomet toliko nepredvidljiv, od samog početka utakmice Arsenal je pokazao da je i u ovako lošoj formi prevelik zalogaj za Milan. Topnici su preko trozupca Ozil- Mkhitaryan-Wilshere stvarali puno problema Milanovoj obrani, pogotovo mladom Calabriji na desnoj strani kojem Suso nije dovoljno pomagao u obrambenim zadacima. Arsenal je došao u vodstvo preko Mkhitaryana koji je baš Calabriju izbacio lažnjakom te uz pomoć Bonucija koji je promijenio smjer lopte probio Donarummu. Topnici nakon tog gola nisu stali, naprotiv, krenuli su još jače i svako malo su se nalazili u odličnim prigodama pred golom rossonera. Sve te opasnosti su stizale preko lijeve strane Arsenalovog napada, i samo zbog Welbeckove i Mkhitaryanove nepreciznosti nije bilo više golova u mreži Donarumme. Kada se činilo da će poluvrijeme završiti minimalnim vodstvom gostiju Ozil je prekrasnom okomitom loptom pronašao Ramseya koji je zaobišao Donarummu i spremio loptu u mrežu za 0:2 i time praktički rješio ovu utakmicu. Drugo poluvrijeme je bilo čisto odrađivanje posla od strane Topnika jer Milanovi napadi nisu bili opasni, to potkrijepljuje činjenica da su utakmicu završili praktički bez udarca u okvir Ospininog gola. 

Last night was a good one for us – but we know there's plenty more work to be done ?#ACMvAFC pic.twitter.com/khhCYVtwVx

— Arsenal (@Arsenal) March 9, 2018

Svijetlo na kraju tunela za spas Arsenalove sezone

Ovom pobjedom Topnici ostaju u igri za jedini naslov ove sezone, koji im osim titule prvaka Europa lige donosi i nastup u Ligi prvaka sljedeće sezone. Ako će igrati kao jučer, Arsenal ne bi trebao imati velikih problema u uzvratu na Emiratesu, no poučeni njihovim partijama ove sezone ne treba ništa prejudicirati, jer ne bi bilo prvi put da su nas negativno iznenadili. Ako želi završiti svoju vladavinu na klupi Arsenala sa trofejem, Arsene Wenger bi trebao sve karte baciti na Europa ligu.