Bit će to, kako će mnogi kazati – večer poput svake druge, klasični utorak i nakon kojeg će se još dugo lopte valjati zelenim travnjacima. No, za one druge, to je priča o dugotrajnoj i nadasve vrlo opsežnoj borbi. Povijest, ili bar njen novi znatni dio u nastajanju.

Kad je u smiraj protekle godine ždrijeb u osmini finala nogometne Lige prvaka spojio Chelsea i Barcelonu, na licima navijača Plavaca mogao se vidjeti onaj svevremenski izraz koji je i brojne anti-nogometne ličnosti mogao uputiti na novih 180, a možda i više minuta fanatične nogometne priče. Teško se sjetiti nekog većeg rivaliteta na europskoj nogometnoj sceni, posebice kada se isti sagleda iz prizme prošlosti. Toliko ispričanih priča i potrošenih emocija može ponuditi malo koji dvoboj na ovakvoj razini moderne sportske priče.

I sam je potpisnik ovih redaka, još u dobi od nepunih osam godina, prvi puta (koliko zna) pogledao jednu nogometnu utakmicu koje se s radošću prisjeća. Bio je to prvi od dosadašnjih 12 europskih srazova Chelseaja i Barcelone, ponosa zapadnog Londona i još većeg ponosa Katalonije. Početak travnja 2000. godine označio je pobjedu na istom Stamford Bridgeu za domaće od 3:1. Bila je to prva utakmica četvrtfinala Lige prvaka, tada prve faze nokaut-runde proizašle iz “starog” sustava u kojem su se igrale dvije grupne faze.

Da bude osobno, za londonske Plavce počeo sam navijati baš tada, vidjevši kakvu momčad ima klub koji je još daleko od ruske investicije koja će ga samo ojačati u godinama koje dolaze. Barca je, koliko se mogu spomenuti tog razdoblja također bila na istom putu, u sjeni iza Galacticosa, ali i vrlo jakog Deportiva, uz standardne prijetnje iz drugih dijelova Španjolske. Flo, Zola i ostali ostavili su na mene dojam koji je ostao do danas. Ne, ne smeta mi što se u katalonskom produžetku ispalo, ljubav je s godinama samo jačala.

Ipak, za potrebe ovoga teksta valja održati razinu profesionalne objektivnosti. Pa je tako činjenica da primjerice, Leo Messi u svojih dosadašnjih stotinu europskih golova u dresu Barcelone, još niti jednom nije zabio Chelseaju, a triput je u tih svojih 655 minuta protiv Bluesa gađao gredu. Jednom, sjećaju se mnogi i prilikom kaznenog udarca u posljednjem njihovu dvoboju. One noći kad je Fernando Torres odlučio isplatiti svojih 50 milijuna funti vlasniku Abramovichu.

Povijest nas vodi dalje, pet će godina proći a Chelsea će nakon fenomenalnog uzvrata proći u četvrtfinale u sezoni 04/05. Tada nesalomljive Mourinhove trupe utrpat će četiri pogotka Ronaldinhu i društvu te tako nadoknaditi minimalni poraz iz prvog susreta na Nou Campu. Streloviti početak oslikan kroz tri pogotka u prvih 19 minuta i danas ostaje zapisan u obliku tri najbrže primljena pogotka Barcelone u europskim nogometnim natjecanjima. Međutim, revanš je uslijedio u istoj fazi natjecanja sezonu kasnije. Barcelona je golom budućeg Plavca, Samuela Eto’oa slavila na Bridgeu, a Lampardovo poništavanje Ronaldinha iz kaznenog udarca moglo je samo ublažiti ukupni poraz njegove momčadi.

Uzvratni dvoboj polufinala u sezoni 08/09 predmet je mnogih rasprava i dan-danas. Baš je ovih dana Chelseajev “krvnik”, arbitar Tom Henning Ovrebo priznao da je sustavno oštećivao londonski sastav u tom dvoboju. Iako je španjolska uvertira završila bez pogodaka, a Michael Essien postigao rani pogodak za CFC u revanšu, osim što je Norvežanin navlačio za Katalonce, zla kob se ukazala preko Iniestinog pogotka u samoj završnici pa je Barca zaigrala u rimskom finalu. Barca je prošla s igračem manje unatoč isključenju Erica Abidala.

Konačno, da razriješimo s prošlošću, kozmička je pravda zadovoljena izbacivanjem Barcelone iz polufinala u Chelseajevog šampionskoj sezoni 11/12. S Bridgea se u Barcelonu otišlo s Drogbinih 1:0, ali Barca je u uzvratu imala 2:0 i promašeni kazneni udarac Messija. Samo lukavstvo Ramiresa u završnici prvog poluvremena i nevjerojatna, do danas nenadmašena obrana jednog sastava protiv Katalonaca uz već spomenutog Torresa promovirali su Chelsea u Munchen. I ovdje je pobjednik prošao nakon jednog svog isključenja, budući da su Plavci sat vremena igrali bez isključenog Johna Terryja.

Ovo je jasno, samo kratak presjek svega onoga što bi nas trebalo uvesti u “grubu” sadašnjost. A ona kazuje da se londonski sastav bori s posvemašnjom krizom nakon lanjske titule u Premier ligi. Porazi od Bournemoutha i Watforda ostali su zamaskirani slavljima protiv West Broma i Hulla u FA kupu. S druge strane, Ernesto Valverde je pored također krizom zahvaćenog Reala već stavio jednu ruku na naslov pobjednika španjolskog prvenstva. Ligu prvaka jedni vide kao bonus na već osvojen trofej kod kuće, a drugi, današnji domaćini kao “muss” u situaciji u kojoj ostali trofeji uglavnom bježe.

Problemi su za Chelsea i u sastavu. Zbog ozlijede ne može igrati David Luiz, a navodno isti problem ima i posve indisponirani Tiemoue Bakayoko. No on, sve i da može, vjerojatno ne bi zaigrao zbog kriminalno loše forme koju nosi otkako je ljetos redove aktualnog francuskog prvaka Monaca zamijenio plavom bojom dresa. Ne zna se što je s Rossom Barkleyjem, još novijim pojačanjem kluba, a tek treba vidjeti odluke po pitanju načetog Marcosa Alonsa te Oliviera Girouda, napadača koji bi trebao odigrati na vrhunskoj razini pod pretpostavkom da u zadnje vrijeme odsutni Alvaro Morata opet ne napravi ništa značajnije.

U Barceloni – totalna suprotnost. Ne igraju samo suspendirani Nelson Semedo te Vermaelen, a i bez njih se može složiti udarni sastav Katalonaca. Slatke brige treneru Valverdeu zadaju dobre partije Messija i društva iza njega, mada zadnji susret protiv Eibara i nije bio onaj za pamćenje. Nećemo pretjerati ako ćemo reći da je Eibar mogao i do boda, uz svu dominaciju koju su imali do presudnog isključenja.

Stamford Bridge ???

Your favourite stadium in the #UCL is _____ pic.twitter.com/aJfI9kpCsa

— UEFA Champions League (@ChampionsLeague) February 19, 2018

Iskustva ne nedostaje nikome, osim trenera. Antonio Conte vodio je svega 16 utakmica u Ligi prvaka, a Ernesto Valverde tek četiri više. U sezoni 12/13 bivši je talijanski izbornik prošao Celtic u ovoj fazi natjecanja da bi kasnije ispao od Bayerna, dok je Valverde u istoj toj sezoni, baš u osmini finala sa svojom Valencijom ispao od PSG-a

Već se tjednima najavljuje spektakl kojim će ravnati ponajbolji europski sudac Cuneyt Cakir. On je već Chelseaju donio sreću jednom ove sezone u dvoboju sa španjolskim klubom. Na novoj “Wandi Metropolitano” Plavci su u grupnoj fazi pobijedili s 2:1. Mjesec dana kasnije dirigirao je i Tottenhamovu pobjedu protiv madridskog Reala na Wembleyju. Hoće li iste sreće biti i domaćin na Bridgeu, saznat ćemo u smiraj dana.

2005: Chelsea ✅
2006: Barcelona ✅
2009: Barcelona ✅
2012: Chelsea ✅

Who will progress in 2018?#UCL pic.twitter.com/lWgKU6we6U

— UEFA Champions League (@ChampionsLeague) February 19, 2018

Liga prvaka – prvi susret osmine finala

Chelsea – Barcelona (utorak, 20. veljače 2018, 20.45 sati)

Vjerojatni sastavi:

Chelsea (3-4-3): Courtois – Azpilicueta, Christensen, Cahill – Moses, Kante, Fabregas, Alonso – Hazard, Pedro, Morata

Barcelona (4-3-3): Ter Stegen – Sergi Roberto, Pique, Umtiti, Jordi Alba – Busquets, Paulinho, Rakitić – Iniesta, Messi, Suarez