Hrvatski nogometaš Ivan Rakitić već je godinama nositelj igre u hrvatskoj reprezentaciji, ali i u jednom od najvećih klubova na svijetu - Barceloni. Ipak, uvijek je bio jedan od najpodcjenjenijih igrača na svijetu, uostalom to je za njega rekao i jedan "posebni" trener Jose Mourinho.

“Rakitiiiiiiiiiiić” – tako je vikao cijenjeni kolega Drago Ćosić nakon što nas je Ivan svojim golovima s bijele točke odveo prvo u četvrtfinale, a onda i u polufinale Svjetskog prvenstva. Trenutak kojeg će svaki Hrvat pamtiti do kraja života, a Rakitić će zlatnim slovima ostati upisan u povijest hrvatskog sporta. Čovjek koji je dva posljednja penala izveo toliko smireno, nije se vidjela ni trenutka panika ili nervoza na njegovom licu, samo maksimalna koncentracija. I moram priznati da sam svaki puta znao da će pogoditi, “Raketa” je to. Dok sam recimo za neke druge naše nogometaše imao osjećaj da će promašiti, ima nešto i do karaktera u toj tzv. lutriji jedanaesteraca. Bili su to trenuci za pamćenje, uspjeh koji će se realno teško ponoviti.

Povezano

Valencia i Athletic podijelili bodove

Primera

10. ožu 2014

Primera

10. ožu 2014

I danas kad nisam dobre volje nekad pogledam nastupe “Vatrenih” na Svjetskom prvenstvu (osim finala) i odmah se oraspoložim, posebno te dvije, za mene emotivno najteže utakmice protiv Danske i Engleske. 

Ipak, ne treba zaboraviti da smo umalo ostali bez Rakitića kojeg toliko svi obožavamo, a koji danas i sam kaže kako je za Hrvatsku uvijek tu.

Ivan Rakitic was named the best young player of the 2006–07 season in the Swiss super league. pic.twitter.com/02j3Oyay6P

— . (@BarcaSnacks) June 17, 2014

RAZUM KAŽE ŠVICARSKA, SRCE HRVATSKA

Rakitić je Hrvat rođen u gradu Rheinfeldenu u Švicarskoj, a u toj zemlji je započeo svoj nogometni put. Nastupao je i za mladu reprezentaciju Švicarske, čak je u jednoj utakmici igrao i protiv mladih vršnjaka iz Hrvatske, a o toj utakmici Rakitić je rekao:

“Kad sam čuo našu himnu imao sam drukčiji osjećaj no kad sam čuo švicarsku himnu. Ništa čudno s obzirom na to da kod kuće govorim hrvatski. Tada sam kratko popričao s Ivanom Gudeljom koji je tada bio izbornik hrvatske reprezentacije do 17 godina. Nešto kasnije sam se susreo i s Martinom Novoselcem koji mi je rekao kako je jako zadovoljan mojom igrom. U to vrijeme uspostavljeni su prvi kontakti s Hrvatskim nogometnim savezom koji su se kasnije intenzivirali“.

Ipak, kada je imao 18 godina i kada je birao između Švicarske i Hrvatske, Rakitić je ovo govorio:

“Kako već pet godina igram za mlađe generacije švicarske reprezentacije onda je logično da sam bliži njima. Ovdje sam odrastao i od juniorskih dana sam ovdje, a i rođen sam u Švicarskoj”.

Čini se kako je uz velike napore čelnih ljudi našeg saveza, presudan čovjek u odluci Ivana da igra za Hrvatsku bio njegov otac Luka.

Stariji Rakitić je uvijek sanjao da njegov sin zaigra za “Vatrene”, a i sam Ivan je više puta govorio kako se divio Šukeru i suigračima. Jedan od posebnih trenutaka iz svog djetinjstva koji Ivan voli izdvojiti je kada mu je otac kupio “kockasti” dres kojeg je stalno nosio.

 “Otac je igrao nogomet, čak je jednom igrao za mladu reprezentaciju Jugoslavije. Bio je u generaciji s Goranom Jurićem, još uvijek su dobri prijatelji. Igrao je za Čelik iz Zenice i imao je priliku napraviti karijeru sličnu Jurićevoj ali nedostajalo je novca te je došao u Mohlin, gdje je igrao za lokalni klub. Kada sam se upisao u nogometnu školu u Mohlinu, otac mi je bio prvi trener. I moj pet godina stariji brat Dejan je također igrao nogomet, ali ga je napustio nakon što je tri puta slomio kost u nozi. Svi u obitelji volimo nogomet, čak i majka pa i moja 11-godišnja sestra Nikol”, rekao je Ivan Rakitić.

Kada se na kraju odlučio za Hrvatsku, najsretniji čovjek na svijetu bio je njegov otac, a Ivan će reći danas kako je to bila jedina ispravna odluka, unatoč silnom poštovanju koje ima prema Švicarskoj. Jer srce ima svoje razloge koje razum ne poznaje.

NIKAD DOVOLJNO CIJENJEN

Rakitić je u međuvremenu postao jedan od najvećih nogometaša u povijesti Hrvatske, čovjek koji se uvijek odazivao kada je mogao i kojemu je posebna čast igrati u hrvatskom dresu. 

I zato zaslužuje puno veći respekt za sve što je napravio u reprezentaciji, a ne svaki puta kada se pojavi neki problem, postavlja se pitanje hoće li se Rakitić odazvati ili ne.

Upravo dok pišem ovo pojavile su se priče hoće li Rakitić igrati na odgođenom, EURU 2021. godine,a evo što o tome kaže njegov kum Marko Bralić (pročitajte OVDJE), sve će vam biti jasno. 

“Junak iz sjene u bajkovitoj Rusiji”, tako bi nekako glasio naslov bajke s Ivanom Rakitićem u glavnoj ulozi, a koju bismo svi rado čitali.

TURBULENTNO RAZDOBLJE U BARCELONI

Nažalost, nije samo nedostatak reprekta prema Rakitiću u Hrvatskoj, isto je u njegovom klubu Barceloni.

Nakon Svjetskog prvenstva za Rakitića na sportskom planu nije baš sve bilo med i mlijeko, upravo suprotno. Rakitić se morao naviknuti na jednu novu stvar u svojoj karijeri, na koju baš i nije navikao, a zove se klupa.

Bez objašnjenja je cijelo vrijeme Rakitić bio na izlaznim vratima Barcelone, ne svojom voljom, a hrvatskom nogometašu nije bilo jasno što se događa.

“Stvarno ne razumijem svoju situaciju jer želim igrati...”, rekao je tada Rakitić, kojem je odjednom “leđa okrenuo” tadašnji trener Ernesto Valverde.

Pod vodstvom novog trenera Quiquea Setiena, Rakitićeva minutaža je skromna (za njegove standarde), ali treba reći da su i Ivanovi nastupi u posljednje vrijeme oscilirali, toplo-hladno.

Međutim, nije problem za Rakitića što ponekad završi na klupi, problem je što čelnici Barcelone nisu pokazali poštovanje prema čovjeku koji je zabio gol u finalu Lige prvaka, koji je prošlih sezona imao najveću minutažu u katalonskom klubu, a na kraju i koji uvijek daje sve od sebe na terenu.

#related-news_0

Ipak, pravi navijač Hrvatske i Barcelone će uvijek znati ustati i zapljeskati Rakitiću za sve što je dao u ta dva dresa, pravi navijač to prepoznaje…