Matteo Berrettini – Talijanski princ osvaja Ameriku

Dan Istitene / Staff

Talijanski tenisač Matteo Berrettini ostvario je najveći rezultat svoje karijere izborivši polufinale US Opena, a tamo ga čeka "Bik sa Mallorce" Rafael Nadal. Čini se nepremostiva prepreka, ali s Talijanima nikad ne znaš.

Photo by Julian Finney/Getty Images)

Ne znam zašto, ali četvrti Grand Slam sezone mi je uvijek bio najdraži. Istina, Wimbledon ima najveću tradiciju i nešto je posebno oko All England Cluba, ali nijedan mi teniski turnir nije sjeo poput US Opena.

Svaki puta je to praznik od dva tjedna za mene, besane noći koje traju do jutra i koje se odraze na moj bioritam. Želim uvijek pogledati što je više moguće mečeva, grozničavo pratiti svaki gem, navijati za svoje favorite, većinom ‘underdogove’.

I svake godine pokušavam prognozirati tko bi mogao iznenaditi, tko bi mogao pokvariti planove favoritima u muškoj i ženskoj konkurenciji, iako moram priznati, više pratim muški dio ždrijeba. 

Ove godine sam poput mnogih predviđao eksploziju Daniila Medvedeva na četvrtom Grand Slamu, mislio sam doći će do polufinala i bit će zanimljiv meč između njega i Novaka Đokovića, a Srbina sam uz Rafu proglašavao za finalista (baš nepredvidivo).

Dan Istitene/Getty Images

Ipak, pojavio se čovjek iz sjene, dečko iz Rima, koji je nastavio svoju sjajnu sezonu i na američkom tlu.

I upravo zato, nakon veličanstvenog nastupa na ovogodišnjem US Openu, koji još nije završio za Talijana dok ja ovo pišem, zaslužio je Berrettini da nešto više napišemo o njemu.

Dečko za kojeg su do prošle sezone čuli samo najveći ljubitelji tenisa, i za kojeg se lijepila etiketa zavodnika, navodno mu nijedna talijanska “ragazza” nije mogla odoliti, postao je ove sezone jedna od najljepših teniskih priča.

Berrettini je vrlo zanimljivih igrač za gledanje, dosta miksa udarce u svojoj igri, a najviše se oslanja na svoj razorni forhend. Također, ima i dosta dobar servis, a ako tome svemu dodamo i sjajno kretanje dobijemo jednog odličnog igrača. Nešto slabiji je na bekendu, ali taj udarac je ranjiv kod dosta igrača. 

Prošle godine je započeo njegov streloviti uspon, a nastavio se ove godine. Berretini je prošle godine došao napokon do pozicije među 100 najboljih tenisača svijeta, a nakon osvajanja svog prvog ATP naslova u Gstaadu (gdje nije ispustio set) došao je na korak do 50 najboljih tenisača svijeta. Puno velikih ostvarenja je po prvi puta imao prošle godine, igrao je treće kolo Roland Garrosa (izgubio od Dominica Thiema u četiri seta), okrenuo na Wimbledonu 0:2 protiv Jacka Socka po prvi puta u karijeri. Uglavnom, bila je to sezona velikog iskoraka za Talijana i polako se sve više počelo pričati o mladom igraču iz Rima.

Ove godine napravio je još veći iskorak, osvojio je turnire u Budimpešti i Stuttgartu, a došao je i do osmine finala Wimbledona. Na Wimbledonu mu je protivnik u četvrtom kolu bio legendarni Roger Federer i moram priznati da dugo nisam vidio toliko jedan nervozni nastup kao Berrettinija protiv Federera. Talijan kao da je s druge strane mreže vidio Boga, a ne običnog čovjeka koji doduše igra tenis s neke druge planete. Berrettini je potpuno podbacio, igra mu je bila na razini nekom amatera, poput dječaka koji igra protiv svog uzora i naravno da je meč u takvim okolnostima mogao završiti samo na jedan način, debaklom za talijanskog tenisača. Moram priznati da me je tu razočarao, očekivao sam pravi meč, a dobio sam Federerovo šamaranje mrtvog magarca – citat kojeg sam posudio od kolege Željka Vele. 

Shaun Botterill Getty Images Sport

Prije US Opena igrao je u Cincinnatiju i izgubio u prvom kolu od tamo nekog Juan Ignacija Londera i to s laganih 2:0. I tko bi onda mogao očekivati ovakvu eksploziju Berrettinija na US Openu, ja ne. Prva tri kola sam mislio da će proči, ali u osmini finala mislio sam da će ga zaustaviti zahuktali Andrej Rublev. Ipak, Talijan je odigrao briljantan meč, gotovo bez greške i počistio mladog Rusa s terena. Treba reći da je imao i sreće sa ždrijebom, ali to se uvijek može reći za svakog tko izbjegne “Veliku trojku” na putu do polufinala, a upravo to se dogodilo Berrettiniju. U četvrtfinalu dočekao ga je Gael Monfils, čovjek kojem je tenis prije svega zabava, iako se uozbiljio u posljednjih godinu, dvije. Gledao sam i taj meč i moram priznati, uživao sam u potpunosti, posebno u zadnjem setu. Bilo je tu i lošijih udaraca, bilo je tu oscilacija kod oba tenisača, Gael je pokazivao klasičnu ambivalentnost, ali cijelo vrijeme je atmosfera bila naelektrilizirana, a dosta poena je bilo spektakularno.

Francuski tenisač je spašavao nemoguće, u petom setu je spasio tri meč lopte (prije njih redovito pravio dvostruke), došao do tie-breka, ali na kraju je morao stisnuti ruku protivniku. Berrettini je nakon zadnjeg poena legao na američki beton i na rubu suza proslavio najveću pobjedu karijere. Izgleda je cijelo vrijeme kao da ne vjeruje da je među četiri najbolja na US Openu, kao da se pita, da li ja ovo sanjam? Ne sanjaš Matteo, uspio si, a sada slijedi nešto za čega će ti trebati tenis kao iz snova, a to nešto se zove Rafael Nadal.

Matteo sve je moguće onome, koji vjeruje…