"Košarka ne smije biti samo izvor zarade novca"

Košarka ostalo 9. sij 20192:20 > 2:28
sport klub

Legenda zagrebačke Lokomotive (kasnije Cibona), vrhunski strijelac, jedan od ponosnih izdanaka moćne selekcije bivše države i vlasnik sedam medalja sa najvećih svjetskih natjecanja.

KSS

Nikola Plećaš (70) je zajedno sa svojim suigračima pisao povijest ovdašnje košarke krajem šezdesetih i u prvoj polovici sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Prvu medalju, srebrnu, sa Plavima osvojio je 1968. na Olimpijskim igrama, dvije godine kasnije u Ljubljani je sa čuvenom generacijom pokorio svijet i donio prvu zlatnu medalju, tri godine kasnije u Barceloni je osvojio i prvo zlato na Europskim prvenstvima, a reprezentativnu karijeru završio je 1975. obranom najsjajnije medalje na prvenstvu u Hrvatskoj i Srbiji.

Od 1968. do 1975. osvojio je svjetsko i dva europska zlata i srebrne medalje na Olimpijskim igrama, Mundobasketu i dvije na kontinentalnim prvenstvima.

Plećaš se sa sjetom prisjeća sretnih vremena, ali je svjestan da je to bila neka druga država, neko drugo vrijeme sa igračima kojima je košarka, prije svega, bila u krvi.

Zašto su tadašnje generacije bile posebne, zašto sa toliko sjete pričamo o tim sretnim vremenima? Što su imale, a da sadašnje nemaju, niti će imati?

“Mi smo napravili izuzetan uspjeh jer smo konačno skinuli Amerikance sa trona, postali smo svjetski prvaci i svima pokazali da se košarka može igrati ovim prostorima iako nismo bili država sa mnogo stanovnika u odnosu na velesile kakve su bile SAD ili Sovjetski Savez. Pokazali smo da košarka nije posao, da je košarka igra, da se igra sa velikom ljubavlju i htijenjem i sa velikim ponosom smo nosili dresove države koju smo predstavljali. Bili smo presretni što smo mogli pokazati da smo izuzetno velika košarkaška nacija i da košarka na ovim prostorima znači mnogo, što je dokazano sa velikim brojem osvojenih medalja na svjetskim, europskim i Olimpijskim igrama,” kaže Plećaš u intervjuu za Sportklub.

Je li danas košarka prije svega biznis?

“Prevladava financijski trenutak, pa tek onda patriotizam i želja da se sa reprezentacijom provede mnogo manje vremena nego ranije i samim tim napadne jedna od medalja. Mislim da je greška u tome što se danas smatra da košarka treba biti posao i materijalno osiguranje igračima. Vrlo, vrlo mali broj igrača uspjeva od košarke osigurati svoj život.. Moja generacija nije bila materijalno osigurana od košarke, sljedeće generacije su trasirale put da se od nje može opstati i mislim da dok god se ona bude igrala sa ljubavlju bit će rezultata, čim košarka postane ideja da se zarade veliki novac prestaju rezultati.”

Srpska košarka je prethodnih godina ostvarila dobre rezultate, Slovenija je aktualni prvak Europe, ali neće sudjelovati na Svjetskom prvenstvu, dok Hrvatska ima jako slabe rezultate obzira što ima vrlo dobru generaciju mladih košarkaša. Što je presudno?

“Srbija je zadržala kontinuitet u osvajanju medalja zahvaljujući tome što nije odustala od škole košarke koju je nekadašnja država gajila i bila prepoznatljiva u svijetu. Mnoge zemlje su pokušavale kopirati našu školu. Bojim se da je Hrvatska odustala od te škole košarke, da je Slovenija pokušala amerikanizirati svoju košarku i pokazalo se to relativnim neuspjehom. Slovenija je imala iskorak na EP osvajanjem zlatne medalje, ali nažalost nije se uspjela plasirati na Mundobasket. Hrvatska košarka, kaska, zaostaje, imamo mnogo problema o kojima bi trebalo razmišljati i razgovarati, ali mislim da je primarno da veliki broj nekvalitetnih stranaca igra i da se odustaje od prepoznatljive škole,“ ističe Plećaš i potencira još jedan problem:

“Mi imamo dobre mlade populacije, imamo čak i rezulate na velikim natjecanjima, međutim, ta djeca kada napune 17, 18 i 19 godina nemaju šansu igrati u seniorskim ekipama jer imamo preveliki broj loših stranih igrača. Ne znam zašto rukovodstva klubova nemaju strpljenja i ne daju šansu domaćim mladim igrčima da vidimo da li oni za godinu, dvije mogu pokazati potencijal koji su pokazivali osvajajući medalje, da vidimo vrijede li ili ne. Oni jednostavno nemaju priliku zaigrati, odlaze u inozemstvo ili prestaju igrati. Svi veliki igrači, počevši od moje generacije, kasnije generacije Kićanovića, Delibašića, Danilovića, Kukoča, Paspalja… svi su bili reprezentativci već sa 19 godina, dakle bili su igrači. Zašto danas ne damo šansu mladima da uđu u reprezentaciju, da igraju i postanu veliki igrači?“

Smatrate li da je Euroliga u problemu zbog NBA jer joj financijski ne može parirati?

“Nije nama problem NBA, nama je problem koordinacija NBA i FIBA-e. Mislim da bi moralo naći zajednički jezik oko kvalifikacija za velika natjecanja, da utakmice državnih reprezenatcija budu u pauzama ili u periodima kada igrači iz NBA i Eurolige imaju mogućnost obući dresove svojih reprezentacija. Mislim da gubimo mnogo jer košarkaši iz NBA i velikih europskih klubova zbog FIBA sistema natjecanja ne mogu igrati za svoje selekcije. Epilog svega je da neće najbolje selekcije biti na najvećim natjecanjima,” napominje Plećaš koji je dva puta bio prvi strijelac prvenstva Jugoslavije sa prosjekom od 30,9 (1969/70) i 33.1 poena (1974/75).

“Bez trice i bez bonusa, a na jednoj utakmici Partizanu sam ubacio 67 koševa,” dodao je.

Jeste li iznenađeni sjajnim partijama Nikole Jokića, ali i nekolicine drugih momaka sa prostora nekadašnje države?

“Jokić samo dokazuje svoj talent. On već godinama potvrđuje da je veliki NBA igrač. Jusuf Nurkić također ove sezone odlično igra. Luka Dončić je brzo postao jedan od nosilaca igre u Dallasu, imamo igrače koji stvarno vrijede poput Bogdanovića i Šarića, zatim mlade Žižića i Zubca. Imamo mnogo potencijalnih igrača koji mogu dokazati kvalitetu i imaju mogućnost da igraju u NBA ligi, a hoće li izdržati jer je naporno i fizički zahtjevno pokazat će vrijeme.“

Kompletan intervju sa Nikolom Plećašom pogledajte u video prilogu.