SK

Košarka

14.10.2018 | 09:11

Porazi i potpisivanje škartova više uopće nisu vijest

Trenutni omjer naših klubova u ABA ligi je 1-7. Dogodili bi se svi porazi da srećom Zadar i Cedevita nisu odigrali međusobni susret. Menadžeri trljaju ruke, njihovi se polovni igrači uvaljuju u klubove koji skauting i dalje rade preko YouTubea.

Andrija Stipanović i Goga Bitadze

Marin Sušić / KK Cedevita

Andrija Stipanović i Goga Bitadze

U svega par sati tri su naša trenutno najveća košarkaška kluba doživjela jednaki broj poraza na gostovanjima. Ne bi u tome bilo ništa čudno, da se to ne događa sve češće, odnosno da na utakmicama Cibone, Cedevite i Zadra ne prevladava osjećaj kojeg je još uvijek teško nazvati nekim korektnim imenom. To nije nelagoda, u smislu one koju možeš rezati zrakom uoči utakmice za koju znaš da ćeš izgubiti. Nije ni letargija u narančastom domu, iako smo njoj po karakteristikama najbliže. Ipak, neki se još uvijek žele pokazati kao dobar odabir ovog ljeta. Nije ni očaj pod tornjem, jer i tamo znaju da ih čeka šurovanje s crvenom crtom do kraja ABA-sezone, a tek je počelo. Možda samo zato što je tek počelo, Cibona ima nade. O Zadru i potezima tamošnjih struktura koje odlučuju, nešto kasnije. U tekstu južnije i mnogo tužnije. Američki piloti će izraziti šifrom - worst case.

Oduvijek sam se pitao - tko u klubovima i na koji način odrađuje skauting. Skauting stranaca ponajviše, pošto su oni ti koji donose prevagu, uvriježeno je mišljenje. Čija je odgovornost zapravo u tome na koga će gazda, sponzori i prijatelji kluba u globalu, potrošiti proračunski novac. I na to pitanje znamo dio odgovora, kao i što u jednom segmentu možemo uspostaviti odnos s osjećajem koji se trenutno mota po glavama košarkaških zaljubljenika. Ali, ne znamo sve. Ta, nisu valjda menadžeri u stopostotnom učinku nametnuli nekome nekoga igrača? U to jednostavno ne želimo vjerovati. Iako, ljudi koje vrlo često ne vidimo u dvoranama žive bolje nego ikad. A i škart-igrača u ABA-okruženju nikada nije bilo više.

Gledajući s lica mjesta gostovanje Cedevite u Draženovom domu, kolale su razne misli. Netko bi narančaste baš u "draženovskom" stilu trebao redom postavljati na linije slobodnih bacanja. Pa pedeset, sto, dvjesto, dok se ruka sama ne namjesti. Promašiti nešto je u redu, ali dvadeset... A Sito Alonso, čovjek koji je u ruke uzeo momčad prepunu stranog arsenala, nakon utakmice izjavi: "Bacanje nekad daš, nekad ne daš. Otvoreni šut nekad zabiješ, nekad promašiš". Ušla mu je svaka četvrta trica i svako drugo slobodno bacanje.

Jasno, nije mu svejedno kao što izgleda, jer je neke odnose ipak uspio uspostaviti nakon pobjeda protiv Zadra i ALBA-e, što je isto tako sam rekao. Napravljen je korak prema onome što on želi, no nedostaje mu vremena za napraviti novi. Tjedni odluke idu, raspored je i ove sezone ubojit, a misli svakud lete. Jesmo li pogodili s niskom postavom? Zašto su najmanje dvojica uvijek na razini pet prekršaja po utakmici? Treba li se kome već sad zahvaliti i otići po neko žeton-rješenje? Ne može se baš svaki put dogoditi "ubadanje" Pierrea Jacksona. 

Nakon današnjih poraza - jasno je da možemo ubaciti i anketu u ovo razmišljanje. Tko će prvi napustiti klupu na kojoj i dalje sjedi? Je li to Sito Alonso, kojem je vrlo jasan odnos prava i obveza što bi ih trebalo ispoštovati. Budžet je tu, ali nakon svakog izgubljenog duela je pod lupom. Ivan Velić? Cibona gubi tijesno, ali gubi - no tek je počelo, a vjerojatno i oni nisu rekli zadnju riječ na tržištu. Fali centar, a nema ga. Aleš Pipan? Poraz u Zaboku samo je još jedna točka neuspjeha u karijeri čovjeka kojem zimska odjeća vjerojatno neće trebati. Em što hladnoća u sjevernu Dalmaciju dolazi malo kasnije, em što bi već danas moglo biti nastavljeno Zadrovo prokletstvo od 10 godina bez pobjede protiv Olimpije.

Pristup u drugom poluvremenu utakmice pod svodom nove dvorane u srcu Hrvatskog zagorja govori i više od bilo kakve napisane rečenice. Voditi s 24 poena viška (36:60) sredinom drugog poluvremena i izgubiti utakmicu upravo je fenotip toga što bi trebalo prebaciti preko tipki. Ne može se, možda baš i zbog Marka Tomasa koji je odlučio pokazati kakav je zapravo igrač. Isto tako, kako je lagano napraviti euforiju u maloj sredini. Treba li reći da su Pipanovi momci izgubili obje u ABA-društvu. Mislim da na to ne treba podsjećati.

Iako Ciboni za viđeno treba odati priznanje, jer trebalo se vratiti s -15 (69:54) u posljednjih sedam minuta regularnog dijela u predgrađu Beograda, trenutni omjer naših u ABA ligi je 1-7, s tendencijom rasta druge brojke. Ljubljančani će u nedjelju kasno navečer teško pasti. Vjerujemo da znate da 0-8 nije ni moglo biti, jer su Zadar i Cedevita jednom igrali međusobno. Srećom.

Suditi o izvedbama igrača od kojih se i dalje očekuje mnogo u sva tri kluba, tek će se moći. Evaluacija dosadašnjih uspjeha nezahvalna je jer se, doduše teško, sve može okrenuti na barem malo pozitivniju stranu. I dalje teško probavljamo ono što je izrazito vidljivo a to je da stranci uglavnom zuje mnogo, a daju malo meda, dok naši košarkaši - sadašnji i budući temelj reprezentacije za kojom godinama plačemo trunu. Košarkaški trunu. Karlo Žganec se nije skidao, pored Ivana Ramljaka za 8 minuta na parketu protiv Mege uglavnom stoje nule. A i gdje ne stoje - bolje da stoje. Promašio je dva slobodna bacanja i izgubio jednu loptu.

Zasada su zadovoljni samo menadžeri. Njihovi će igrači, kako god da igrali, dobiti ono što su potpisali. Sjest će i provizija, a novac ipak pokreće sve. Pa i produkciju škartova kakve gledamo u sve većem broju.

Porazi su sastavni dio sporta, naročito košarke u kojoj se natjecateljsko ozračje osjeća, ali i mijenja iz dana u dan. Ali ako se iz njih ne izvuku pouke, mogli bi ostaviti značajno dalekosežnije posljedice od trenutno benignih kakve su ostavili.

Komentari (0)

Komentar je uspješno poslan.

Slanje komentara nije uspjelo.

Neispravan kod, pokušajte ponovo

* Sva polja su obavezna

Loading...