Lako je njemu, financijski je neovisan pa može tjerati svoje principe - dometnuo je kolega u jednom razgovoru o Zvonimiru Bobanu i njegovim principijelnim stavovima

Proljeće je 2009. godine. Uredništvo Večernjeg lista je pokrenulo novi projekt – Obzor subotom!

– Daj nazovi Zvonu, ali napravi jedan životni intervju – pričao mi je urednik Borna, dok smo u neko gluho doba noći u Limbu bistrili našu i svjetsku politiku, tražili teme i tekstove za novi broj.

Nisam izravno došao do Zvone, jer sam bio na crnoj listi zbog teksta o Tuđmanu i njegovom ocu koji su dogovorili da se bivše ugostiteljsko poduzeće ‘Lovački rog’ privatizira za ‘siću’.

– Zašto me nisi nazvao – pitao je Boban, koji je baš tada bio u sudskom procesu s jednim večernjakovcem zbog sporne kolumne. Teško je doći do tebe, branio sam se nevješto.

Pristao je na razgovor, koji je trajao tri i pol dana. Razgovor u nekoliko etapa, skidanje snimljenog materijala s diktafona, pa vaganje svakog mog napisanog slova.

“Naša se Crkva udaljila od nas. Mnogi se svećenici pretvaraju u poslovnjake, medijske zvijezde, kvazipolitičare, zanemarujući osnovne postulate svoga poslanja. Gdje su nestali duhovnjaci, gdje su se izgubili isposnici duha, čuvari naše tradicije? Izgubili su se valjda – čast iznimkama – u vremenu nove Hrvatske.”

Kao apsolutni vjernik Boban je ovako govorio prije jedanaest godina. Intervju koji su mu mnogi zamjerili je bio samo jedan od njegovih iskoraka u – lijevi centar. U isto vrijeme Boban je otkrio:

– Mamić mi je ponudio da biram funkciju koju želim u našem nogometu. No, zahvalio sam, jer sam svjestan da bih preko noći postao nešto čemu ne pripadam.

Još jednom je ‘oduzeo dah desnici” u razgovoru koji je u jednom trenutku došao u pitanje, ali je ipak ugledao svjetlo dana.

“Desnica mi je bliža, ali glasat ću za Milanovića.”

Poslodavac je pokušao stopirati taj razgovor koji je Zvonimir Boban dao kolumnistu Jutarnjeg lista i književniku Miljenku Jergoviću. Boban je reagirao nakon što je čuo što se sprema.

– Postoje drugi mediji, intervju će izaći negdje drugdje.

Izašao je u JL, ali je legendarni kapetan, tada šef Sportskih novosti odmah raskinuo ugovor.

Nakon nogometne karijere, nije kao većina njegovih kolega proživljavao post nogometnu depresiju, bjesomučno trošeći lovu i tražeći smisao života. Upisao je fakultet, puno čitao biranu literaturu i svakako da se na gornja dva primjera koja sam spomenuo ipak događao i Bobanov preobražaj.

Odgajan u katoličkoj vjeri, usmjeren prema desnom centru Boban je bio predodređen da postane – veliki Hrvat! Takvim su ga risala novinarska pera nedjeljne večeri 13. svibnja 1990. godine nakon znamenitih događaja na travnjaku maksimirskog stadiona. Taj skok u prsa milicajca mu je svakako promijenila život.

No, Boban je kroz karijeru, a nadasve nakon nje nadograđivao svoj karakter, mijenjao se kao što se svi mijenjamo i u svojim je postupcima pokazao da hoda ispravnom stranom ulice. Naravno, okidač za ovu ‘štoriju’ je i rastanak s nogometnim klubom Milan. Klub u kojem je svojim nogometnim umijećem, ali i ponašanjem postao netko tko će zauvijek biti – pravi Milanista.

Gazidis convinced the legends Paolo Maldini to stay and Zvonimir Boban to join but Milan Twitter already know that Gazidis is shit and want him out after only working for six months ??? https://t.co/zbnSfvF6FL

— APM (@adipulomanan) June 14, 2019

Stoga je i prošlog ljeta dobio prigodu da s još jednom legendom Paolom Maldinijem pokuša udahnuti novi život u posrnulog diva. Sav glamur FIFE, u kojoj se dobro snašao, te bio i te kako cijenjen je stavio odlučivši ući u avanturu života – spašavanje Milana. Nije uspio, a otkaz je dobio pismenim putem. Kao i 2015. godine nije želio klečati pred gazdom, već je u talijanskom sportskom dnevniku Gazzetta dello sport dao intervju u kojem je oštro napao politiku koju provodi direktor Ivan Gazidis.

– Nije primjereno da iz medija doznajemo tko će u budućnosti voditi klub, tko će biti trener, tko će biti zadužen za sportsku politiku – bez dlake na jeziku rekao je Boban.

Još jednom je pokazao stav, gard, koji sam prvi put vidio na utakmici juniora Dinama i Lokomotive u proljeće 1986. godine kada je kapetan momčadi bio Siniša Odorjan. Lokomotiva s braćom Papić, Živkovićem, soldom je držala lekciju, a Boban je okupio momčad i držao lekciju. Bio je predodređen za vođu, a nadam se da će jednog dana baš on voditi glavnu riječ u našem nogometu. Ima što za reći, pokazati, podučiti.