Cro Cop otkrio: Tog dana skoro sam dobio drugi moždani!

SK Fight 19. ožu 201921:16 > 21:28
Tomokazu Tazawa/Getty Images

Bivši borac na svom Instragram računu podijelio je objavu koja je koliko nevjerojatna, toliko i hilariozna...

O čemu je riječ? Mirko Filipović prepričao je događaj u čijem narativu su ga dva prijatelja i suborca htjeli posjetiti u KB Dubravi u ZAGREBU dok se opravljao od nedavno pretrpljenog moždanog udara, koji mu je okončao karijeru.

Što se pritom dogodilo, možda je najbolje da saznate sami iz objave koju prenosimoo u cijelosti (uz male gramatičke i pravopisne korekcije):

https://www.instagram.com/p/BvM0IH8g1hP/

“Ova slika nastala je prije tri tjedna, treći dan kako sam hospitaliziran. Moji dragi Saša Milinković i Ante Delija htjeli su me posjetiti, ali su čekali da mi se stanje stabilizira.

U srijedu ujutro zovu i pitaju mogu li doći. Rekoh, naravno da možete, KB Dubrava pa dođite navečer. I zovu opet popodne da vide jel’ dogovor vrijedi i jesam li OK!

Rekoh, dobro sam i dođite, 6. kat, soba 6, KB Dubrava. OK!! Dolazimo poslije popodnevnog treninga!

I prodje 19 sati, prođe i 20, njih nema. Kad u 20.30 stize ova slika uz komentar ‘jesi spreman za masakr?’. Jer, inače uvijek poslije treninga bacimo koju partiju (nikad nisu partiju dobili,naravno), a sad su htjeli iskoristiti priliku i iživljavati se na čovjeku koji je pretrpio moždani udar.

Ali OK! I nema njih jedno 20 minuta, ja vec zabrinut, kad zovu me…
“Ej na kojem si katu?”

Rekoh, 6. kat, soba šest. Kasnije sam saznao da su se tada tužno pogledali i zaključili da je meni puno gore nego što su se nadali, jer bolnica nema 6 katova, već 5. A neurologija na 3. i nista, odu na 3. kat i ulete u sobu 6 gdje su ih dočekali prestravljeni pogledi starica kad su im uletila dva ćelava krampusa od dva metra sa šahom ispod ruke!

I tada su me opet nazvali i zamolili da im dam sestru na telefon da im ona objasni gdje sam točno, jer ja se ‘očito gubim’!

Tada mi se usprkos moždanom i glavobolji upali lampica!! Pa ovi krampusi su garant bolnicu profulali. I naravno, gospođa me tražila u općoj bolnici Zabok! Nisu jako profulali, samo 50 kilometara.

Kako i zašto su završili tamo samo Bog dragi zna! A ja kad sam skužio, malo je falilo da me još jedan moždani ne opali. Iako sam i ja dijelom kriv, jer sam samo dvaput ponovio u kojoj sam bolnici, a njima izgleda treba barem triput naglasiti.

Tužno je kad tako mladi ljudi u tim godinama već imaju mečeva viška.

P.S. Saznao sam da su me tražili u specijalnoj bolnici Sv. Katarina, gdje su me nakon operacije koljena posjećivali, ali kako me tamo nije bilo, jer je to ortopedska poliklinika, oni su uletili u opću bolnicu Zabok, koja je spojena s poliklinikom Sv. Katarina.

Ali ja ih svejedno volim.