Vedran Ljubej

17.07.2019 | 23.16

Kako je Rafter, meni pred očima, ismijavao Gorana...

Povodom umaške reprize finala Wimbledona iz 2001. koje nikada nećemo prestati emotivno proživljavati, ispričat ću vam jednu istinitu priču. Na vlastite oči gledao sam, ja i još nekoliko desetaka sretnika diljem svijeta, kako je Rafter pričao o Goranu iza leđa...

Izvještaj s večerašnje egzibicije Raftera i Ivaniševića u Umagu na kraju teksta!

Gary M. Prior/Getty Images

Bio je početak ovog desetljeća, živilo se lijepo. Tenis i posao od kuće. Svaki tjedan reket jedan, bio je moto kojeg sam se vješto držao. Neki su to pogrešno tumačili: Ovaj ne samo da uživa u životu već to svima oko sebe nabija na nos. Odakle mu pare za toliko novih reketa?!

Gledajte... kad nešto čovjek voli, onda je spreman na odricanje u drugim segmentima života. Nisam pušio, nisam pio, nisam izlazio van, nisam ženi kupovao darove niti je vodio na (skupe) večere, nisam to radio čak niti sa ljubavnicom. Tenis je bio sve što sam imao, sve što sam znao...

Barem sam tako mislio, dok me netko, jednom mjesečno, ne bi hladnokrvno spustio na zemlju. U tim trenucima teško je bilo prihvatiti da nisam baš tako dobar kako sam si to zamislio u glavi. Da moram još učiti, puno puno učiti. Najbezbolnije je tada bilo - satrati reket. On je kriv! Pa nego što, nema mi pravo tako razbijati iluzije...

rafter, ivanišević, umag

sportklub

Ovako je to izgledalo večeras u Umagu

I tako, pun frustracija, neispunjenih dječačkih snova o tome da postanem profi igrač tenisa, odlučio sam postati makar profi veteran.

Odlučio sam uložiti novac u svoje tenisko znanje pa kud' puklo. Platio sam parsto dolara, bio sam jedan od tih naivaca, za nekakav online tečaj. Međutim, nije ovaj bio bilo kakav. Bio je to tečaj Patricka Raftera o servisu...

I tako, gutao sam savjete o tome kako izvesti pravi kick, moram priznati da su bili vrlo konkretni, detaljni, nešto novo, nešto što nećete pronaći na Youtubeu.

Rafter je bio vrlo rječit, vrlo plastičan, pedagoški potkovan, a svako malo ubacio bi neku doskočicu. Pravi stand-up potencijal!

Međutim, u jednoj od njih pogodio je žicu na krivo mjesto. Spomenuo je Gorana. Gorana Ivaniševića. Uši su iskočile iz glave, postale poput satelita.

youtube

"Ma, što će to Pat reći o najboljem servisu ikada?", pitao sam se nestrpljivo.

Rafter se prisjetio finala. Onog finala. Jednog, jedinog, neponovljivog finala Wimbledona. Dana kada je i Goran s neba dobio zeleno svjelo da okusi kako je to biti iskonski sretan kao tenisač...

Međutim, Pat se - zabavljao na Zecov račun?!?!

- Kada je loptica svježa, tek izvađena iz kutije, važno je iskoristiti njene značajke. U tim trenucima najbolje prima rotaciju i tada biste trebali biti više usmjereni na kick i ostale varijante rotacije. Nemojte biti kao Goran Ivanišević...

- U svojem beskrajnom praznovjerju često bi uzimao loptice kojima je već servirao, misleći da će mu donijeti sreću i u sljedećem poenu. Da će moći ponovno zabiti as samo zato što servira s istom lopticom s kojom je to napravio ranije.

- Ali, praznovjerje ga je zaslijepilo. Ta ista loptica, ako je imala ikakvog utjecaja na njegovu izvedbu u poenu kasnije, onda je to bilo POGORŠANJE izgleda da ubaci novi dobar servis.

Tako je to objašnjavao Rafter, a ton kojim je pričao bio je zaista ne baš... uviđavan... da se tako izrazim. Mogli biste misliti da pretjerujem, ali bio sam zatečen.

Više od svega, ipak, bio sam iznenađen zbog Rafterova kratkog pamćenja. Naime, sjetit ćete se i vi, meni je ta slika stalno pred očima - Gorana kako opetovano od skupljača traži loptice kojima je dolazio do prijašnjeg poena na servisu za pobjedu u tom neponovljivom finalu 2001...

Evo ga i na ovom snimku zaslona to čini:

youtube

A znadete li koji je to trenutak? Moment prije posljednje meč lopte. One koju je iskoristio! I to iz - drugog servisa :)

Nikad nećemo saznati s kojom lopticom, onom koju mu je desetak sekundi prije iz mreže vratio tamnoputi dječak ili onom drugom, izvađenom iz skupljačeva džepa...

Kakva god istina bila, praznovjerje se Goranu tada isplatilo. Možda baš zato Rafteru nije ostalo u milom sjećanju...

* * *

Goran Ivanišević večeras je u reprizi finala Wimbledona 2001. pobijedio Pata Raftera u Umagu sa 6:4 i 6:4, iako je imao problema sa zadnjom ložom.

- Ovo je za mene trešnja na torti, ovaj meč s Rafterom. Nakon ovog se opraštam od egzibicija - poručio je nakon novog uspjeha nad Australcem, ovog puta na Stella Marisu u Umagu.

Komentari (0)

Komentar je uspješno poslan.

Slanje komentara nije uspjelo.

Neispravan kod, pokušajte ponovo

* Sva polja su obavezna

Kažete, bolji igrač je izgubio? A što s ovim podacima?

Kažete, bolji igrač je izgubio? A što s ovim podacima?

Kažete, bolji igrač je izgubio? A što s ovim podacima?

Jednostavnom matematičkom računicom, ugledni The Economist je utvrdio kako su poeni koje je osvajao Federer u prosjeku su imali vrijednost, tj. značaj za ishod finala od 7,2 posto, dok su Đokovićevi vrijedili 7,9 posto! Naš bloger interpretirao je te podatke...

Ciklus Đokinih vračarija je završen! Što slijedi sada?

Ciklus Đokinih vračarija je završen! Što slijedi sada?

Ciklus Đokinih vračarija je završen! Što slijedi sada?

Meč koji nikad zaboraviti nećemo, a neki će se svojski truditi da u tom uspiju... Tek je završio, prepuni smo dojmova, najbolje je da ih podijelimo dok smo vrući! Naš BLOGER prisjetio se jedne situacije s početka desetljeća, jako simbolične...
Loading...