Umjesto da zabiju za prolaz, SPRDALI su se s Redsima!

Vedran Ljubej 7. svi 201923:37 > 23:57
Clive Brunskill/Getty Images

Sjećate li se onog Messijeva govora pred prepunim Camp Nouom? Bio je kraj prošle sezone, Argentinac se maltene zavjetovao da će ove godine napraviti sve što može da donese najvrijedniji pehar u Barcelonu...

Obećao je navijačima još jednu stvar – nikad više takvih poraza. Kao onog protiv Rome…

I zaista, nikad više te sezone Barcelona nije ispustila tri gola prednosti iz prve utakmice!

https://twitter.com/BT_Stats/status/1125877532253798400

Namjera ovog teksta nije dolijevati sol na ranu, rugati se, naslađivati, ponašati se kao niži primat. Ostanimo u okvirima sporta, budimo kulturni, ponašajmo se kao ljudi, a ne životinje. Napravimo napor i uvažimo bol drugog čovjeka.

Nije bilo lako gledati izmoždena lica Barcinih navijača na Anfieldu, izgledali su poput centrifugirane verzije remek-djela Edvarda Muncha.

Samo onaj tko nikad nije iskusio što je to bio je bez empatije, kojem god taboru pripadao. Liverpoolovi navijači, uvjeren sam, suosjećali su možda i najviše od svih. I sportski, utvaram si, pružili ruku svojoj ljudskoj braći iz Katalonije…

Jedna lopta opet je mogla napravili totalnu razliku, bila je to takva utakmica. Niste zaboravili, siguran sam, Barcelona je imala svu silu prilika u prvih 45 minuta, ali lopta je fijukala oko vratnice, u Alissona… u kopačke braniča Redsa…

Najveću smo zabilježili u 16. minuti. Sjajna lopta, ako dobro pamtim, Rakitića s polovice terena, prihvatio je Jordi Alba. Sam na otprilike 17 metara. S Coutinhom i Suarezom oko sebe, zahuktalim Messijem iza leđa.

ŠANSA KOJA JE TREBALA RIJEŠITI SVE DVOJBE
Jordi Alba povukao je, tri Barcelonina nogometaša krenula su u tom trenutku sami na Alissona. Alba je mogao birati koji će kut rasparati jer Van Dijk u tom je trenutku odlučio krenuti od omalenog Barcina beka, pustio ga je!

I tada se dogodilo nešto što su gosti kasnije skupo platili. Umjesto da iskoristi tu mega šansu, Alba je napravio nešto potpuno nesuvislo, ostavio je loptu za natrčalog Messija kojeg je protivnik već krenuo zatvarati. To je bilo protuprirodno, besmisleno i suludo. Alba je bio u gol šansi, imao je kut, imao je momentum tijela, a odlučio je haklerski, kao na nekoj egzibiciji, ostaviti loptu da je u mrežu iz lošije pozicije spremi Njegovo visočanstvo. Gospod Bog Leo.

Čak je i sam Messi tada za trenutak odgodio udarac, kao da je bilo prejednostavno tek tako završiti posao. Kao da su svi zajedno protivnika htjeli uz poniženje dovršiti. Sprdajući se…

Nisu iskoristili tu šansu, kao niti jednu do kraja. Fijukale su Leove lopte oko vratnica, u Alissona, u kopačke braniča Redsa…

Nijedna nije ušla tamo gdje je trebala.

Ta 16. minuta, dojma sam, bila je presudna. Imala je Barca čistu situaciju 3 protiv vratara, nikad čišću priliku da završi priču o svom ulasku u finale, da utiša Liverpoolov stroj i ubije nadu već u ranoj fazi.

Umjesto toga, odlučili su zafrkavati se s protivnikom. Uvrijedili su jedino božanstvo koje nikad ne smiješ uvrijediti. Ono koje će te duplo kazniti kad pomisliš da si iznad i počneš ga vući za nos…

Barcelona nije poštovala protivnika i kažnjena je sukladno nebeskim zakonima. Brzo, po prijekom sudu, bolno. Gotovo pa sa sprdnjom