Desetak dana prije početka finala Davis Cupa poznati su sastavi sudionika. Malo smo se pozabavili konačnim izgledima momčadi.

  Neki dan kolega Stojanović i ja razgovarali smo o tome koga će Krajan uvrstiti kao petog igrača u naš sastav za Francuze. Hoće li to biti Mektić, Dodig ili Škugor. Tko je to zavrijedio recentnim rezultatima, tko minulim radom, a tko potencijalom. Treba li razmišljati o mogućoj ozljedi jednog od naših singl igrača?

Vjerujem da se upravo tim rezonom vodio Željko Krajan kad je odlučio ne uvrstiti u konačnu postavu Nikolu Mektića, trenutnog sudionika Mastersa u Londonu, nakon najbolje sezone u karijeri. Puno bolje nego je imao, primjerice, Ivan Dodig u istoj konkurenciji…

No, Ivan je osvojio jedan Grand Slam naslov, Nikola nije. Uostalom, Dodig je u rujnu igrao s Pavićem protiv Amerikanaca i unatoč porazu, spojili su se koji tjedan kasnije ponovno i bez većih problema osvojili naslov u Chengduu! Bilo je tada jasno što se sprema, iako Željko Krajan tvrdi da s njime nikad ne možeš biti siguran iz kojeg rukava će izvući koju kartu.

Mektić će sigurno osjećati određenu dozu razočaranja, ali kad stavim sve karte na stol onako realno, nije iznenađenje da je baš Franko Škugor dobio priliku biti peti igrač u momčadi. Ako zatreba, on može odigrati solidan singl meč. Ne zaboravimo, ostalom, da je prošle godine kada je reprezentacija bila napuštena (ali ne i zaboravljena) u Osijeku pobijedio igrača iz samog vrha, Carrena Bustu!

Ipak, treba biti pošten i reći, ako se i dogodi nešto sa zdravljem Čilića ili Ćorića, teško će Franko, Nikola ili Ivan pokrpati tu rupu koja nastaje odlaskom top 15 igrača iz momčadi.

Stoga se toplo nadamo kako se to neće dogoditi, jer u suprotnom u Lille odlazimo kao favoriti!

I tu sada nema nikakve dvojbe, a s time će se složiti i burze kladioničarskim tečajevima, npr. Betfair. Trenutno se Hrvatska i njena druga Salatara kupuju za 1.80! U taj broj uračunati su svi naslove koje su Francuzi u povijesti osvajali (deset), ali i silne tisuće navijača koji zaista, u njihovom slučaju, čine razliku.

No, tu je uračunata i činjenica da je Yannick Noah danas svijet izvjestio kako se nema namjeru spuštati ispod nogu Simona, Monfilsa ili Pairea, čudaka, osobenjaka s kojima nije u najboljim odnosima. Koliko je u pravu, zna on najbolje, njegova je odgovornost složiti najbolju moguću atmosferu u momčadi.

Nemojte podcijeniti ono što je Francuskoj ostalo! Pouille, Chardy i Tsonga su igrači koji u datom trenutku mogu pobijediti gotovo pa svakoga na svijetu, a svakako mogu svladati Čilića i Ćorića na zemljanoj podlozi pred svojim navijačima. To su izraziti napadači koji kada imaju svoj dan postaju noćna mora. Tu je i standardno jak par, kojeg ne treba posebno ni analizirati…

Ali, da je Noah pregrizao neke principe u ime ovog povijesnog finala, posljednjeg u ovakvom formatu Davis Cupa, našoj reprezentaciji posao bi bio dramatično kompliciraniji. Niti sa Simonom niti sa Monfilsom, kakav jest da jest, Čilić nema dobar omjer. A od Pairea nikad ne znaš što očekivati.

Desetak dana prije velikog finala situacija izgleda ružičastije nego što je ikad izgledala, onaj specifičan trofej počeo nam se smiješiti, prilika je fenomenalna za ubilježiti posebnim slovima naš Dream Team u povijest tenisa.

No, nije baš ni Noah potpuni bedak kad je odlučio vjerovati snagama koje je pozvao još prije koji tjedan. Sugerirat će to i sljedeći omjeri kandidata za singl mečeve:

Čilić – Tsonga 5:4 (1:0)
Čilić – Pouille 1:0
Čilić – Chardy 5:3 (1:1)

Ćorić – Chardy 1:2 (1:1)
Ćorić – Pouille 2:0
Ćorić – Tsonga 0:1

Kao što vidite, od šest mogućih matchupova, samo dva su na strani Francuza i to oni Ćorićevi, iz vremena kada nije bio ni blizu igrača koji je danas! Međutim, primijetite da je Marin odigrao puno mečeva s Tsongom i Chardyjem i kako to nisu baš jednosmjerni head2head omjeri kako bi se možda očekivalo.