Tenis ima ozbiljan problem…

Vedran Ljubej 13. lis 201815:35 > 15:41
Lintao Zhang/Getty Images

Borna Ćorić potpuno je razmontirao (6:4, 6:4) Federera u polufinalu Šangaja i završio posao koji nije uspio u istoj fazi Indian Wellsa, pola godine ranije. Pa opet, većina teniske publike na stadionu nije bila impresionirana...

Lintao Zhang/Getty Images

Problem iz naslova nije onaj na kojeg vam je misao najprije sletila. Prije desetak godina, ako ste bili dovoljno zagrižen fan, teško da ste mogli propustiti aktivističko djelovanje jedne internetske stranice, zapravo bloga. Cilj ekipe okupljene pod egidom “Tenis ima problem” bio je ukazati javnosti na neprirodnost Rafine mišićave lijeve ruke…

Često bi se usmjeravali na njegove izražene žile, počesto pritom prelazivši granicu između dobrog ukusa i… pa, pornografije. Jesu li svojim aktivizmom uspjeli napraviti što su htjeli, navesti ATP i ITF na veliko čišćenje koje je trebalo biti izvršeno, posebno u samom vrhu? Želite li razgovarati o toj temi nekoliko dana bez predaha, postavite to pitanje na nekom od teniskih foruma…

Tenis danas ima jedan drugi, puno ozbiljniji problem. Naime, nakon gigantskog izdanja u polufinalu Šangaja, Borne Ćorić dobio je tek sporadični pljesak od tribina poslovično prenakrcanih navijačima, fanovima, ljubiteljima, štovateljima, obožavateljima. Čijim? Pa samo su dva moguća odgovora, od kojih je jedan ipak malo “ispravniji”…

Ovo nije mrziteljski tekst teniskog pratitelja koji, priznat će to rado, nije navijač Federera. Riječ je pokušaju trezvenog pogleda na sadašnju i buduću situaciju u tenisu, sportu u kojemu nitko nije dovoljno zanimljiv kao jedan 37-godišnji muškarac pred mirovinom…

Prošle godine dobili smo klinca koji je osvojio dva Masters 1000 turnira, jedan u finalu preko Đokovića. Je li bilo dovoljno da se s respektom počne pričati o novoj generaciji? Moš mislit… Ove godine plejada novih imena pojačana je nekolicinom ozbiljnih kandidata za velike stvari, od kojih se posebno ističe Alex de Minaur, 18-godišnjak iz Australije. Puno drugih mladića zabilježilo je veliki napredak, istaknut ćemo za primjer Medvedeva, koji je već u prvom kolu Šangaja mogao napraviti Federeru ono što mu je upravo napravio naš Borna.

Lintao Zhang/Getty Images

No, sve to jednostavno nije dovoljno. Svako malo, novinari željni jakih naslova (kriv sam, priznajem) vuku za rukav ulične “svirače” poput Safina, svjesni da će dobiti izjavu, ali ne i istinu. I kao da se bivši tenisači, posebno oni nešto duljeg jezika, pokušavaju nadmetati u pozornosti koju će dobiti sa ludim Rusom Maratom…

Po njegovom mišljenju, a dopuštam si primijetiti kako ga dijeli dobar dio teniske zajednice, novi klinci koji dolaze nisu za ništa. Razlog? Jer vodeća trojka još uvijek osvaja naslove, čak i pored njih mladih, punih talenta i željnih krvi. 

Razmišljate li u tom pravcu, volio bih da si za početak postavite sljedeće pitanje: koliko puta u povijesti smo imali priliku pratiti tenis u vremenu ove neponovljive generacije? Zaboga, jedan Del Potro odigrao je samo dva finala, bez GS naslova ostali su Nalbandian, Ferrer, Davydenko, a Wawrinka je trebao zakopati duboko u svoj bazen talenta kako bi se dočepao svoja tri naslova. 

Što nam to govori o igračima koji već 14 godina drmaju tenisom? Što mislite, kad će se ovakva generacija ponoviti i koliko je realno da će se to uopće dogoditi? Takva tri senzacionalna tenisača poput Đokovića, Federera i Nadala!

Lupat ćemo se petom u stražnjicu ako se u svakoj od predstojećih generacija pojavi makar jedan takav, ne zato što su ovi koji dolaze zakinuti genetskim kodom, nego zato jer su ovi sadašnji ekstremi u evolucijskom tijeku cijelog čovječanstva!

I zato bi bilo pošteno svesti dojmove o novoj generaciji koja nije spremna za velike stvari na malo realnije osnove. Uostalom, usudite se tako nešto ponoviti i danas, pola sata nakon što je Borna Ćorić održao lekciju Federeru u apsolutno svakom segmentu igre u kojem je mogao:

Kevin Lee/Getty Images

– zabio je više asova
– imao je božanski postotak prvog servisa (78 naprema 67 posto)
– servis mu je bio čak i 10 km/h brži!

– imao je jednak broj winnera (19:19) i neusporedivo manje pogrešaka
– zaboga, čak je i bolje ‘vrtio’ bekendom (39 naprema 37 okretaja u sekundi)
– nije Federeru ponudio niti jednu jedinu break loptu!

To su podaci za izbiti zrak iz pluća! Kojeg je u Šangaju ionako premalo.
Znam što ćete sada reći. I u pravu ste. Trebao bih razmisliti o provjeri svog mentalnog stanja kad od Kineza očekujem neke znalačke intervencije protiv struje. Tenis se u ovom dijelu svijeta ipak igra iz nekih drugih razloga…

No, što ćemo s ostatkom? Hoće li Federer opet biti slan u mirovinu, hoće li se kao razlog poraza ponovno isticati motivacija za očuvanjem međusobnog omjera s jednim od protukandidata za GOAT-a, hoće li se opet analizirati težina njegova reketa, veličina glave, rad stručnog stožera i raspored turnira u kalendaru?

Hoće li vas i dalje ‘rajcati’ samo one vijesti u kojima se nalazi ime i prezime Njegovog teniskog božanstva? Ako je tako, u redu je, to je vaše pravo, sklanjam vam se s puta.

Ali, nemojte molim vas više nikada reći da nova generacija nije vrijedna spomena i kako od tih igrača nikada neće nastati veliki šampioni. Jer, u tom slučaju, priznajete da tenis ima jedan veliki problem:

Njegovi najpomniji pratitelji nisu u stanju prepoznati posebnost, ekstra kvalitetu i budućnost koja nastaje. I zato kupuju samo Federera, Nadala i u puno manjoj mjeri Đokovića, dok im ih reklamne agencije diljem svijeta ne prestaju servirati, porciju za porcijom. 

Što će se dogoditi kada kuhari, uskoro, ostanu bez sirovine. Hoće vlasnici biti primorani zatvoriti restoran i postaviti si pitanje:

Jesmo li, možda, putem mogli nuditi i neka druga jela?
Jeste.
I još uvijek možete.

https://twitter.com/splusk7/status/1051103673810657280