Beroš i Stožer – usvojite ovaj prijedlog o navijačima!

Vedran Ljubej 8. svi 202021:05 > 21:06
Lars Baron, Bongarts, Getty Images

Znam. Postoje zapreke na putu realizacije ove, zasad samo ideje. Tehničke su prirode. Ali, ljudi, zar ne živimo već duboko u 21. stoljeću, zar nećemo uskoro imati 5G tornjeve pored glava, zar nam Elon Musk neće iz svemira putem tisuća satelita kreirati matricu umjetne realnosti...

Chung Sung-Jun / Staff

Korejska K liga je započela u petak kada su gledatelji širom svijeta dobili ideju o tome kako će izgledati nogomet u doba koronavirusa. Ok, samo oni koji ne gledaju Sport klub. Naši vjerni gledatelji već neko vrijeme prate nogomet s “druge strane medalje”, one bjeloruske, nikaragvanske, tadžikistanske…

Dakle, tribine u Koreji danas su bile prazne. Na klupama su svi nosili maske, kao i većina trenera te četvrti sudac.
Igrači, naravno, nisu, jer bi inače popadali kao muhe nakon nekoliko minuta, ali stisak ruke bio je zabranjen.

Sve dobro već poznata priča.

– Odvratno. Nije to pravi nogomet. Nogomet bez navijača nema smisla. Radije neću gledati ništa nego nogomet s praznim stadionima.

Sve navedeno mogli ste čuti iz usta poznatih nogometnih dužnosnika, trenera, bivših igrača u proteklih nekoliko tjedana. Gadi im se pomisao na to kako bi nogomet bez navijača mogao izgledati. Neke možda i stišće strah da sjaj njima omiljenog natjecanja naglo ne izblijedi. Da iznenada nestane slika od “najboljoj ligi svijeta” koja više ne ne tako spektakularno bez marketabilnog huka s tribina…

Cviljenje u tom violinskom ključu već mi je, mogu vam reći, prešlo preko vrha glave. U redu, shvatili smo. Nikome nije u interesu gledati TAKAV nogomet, ali kad nema boljeg…

Uostalom… Zar je cvilež, kukanje i narijekanje za boljim vremenima sve za što smo sposobni u teška vremena? Jer, ako je tako, onda jao nama kad zaista zagusti.

Zašto bismo sa sjetom gledali u prošlost kad se uz malo mašte može svemu doskočiti. Pokazali su to, uostalom, danas Korejci!

Zar mislite da bi nakon pakla drugog svjetskog rata njihova država u vrlo kratkom roku dobila status jednog od Azijskih tigrova da maštovitost, razmišljanje izvan okvira i odbacivanje kukanja nije postala nacionalna vrijednost?

Bi vraga. I tako su vrijedni, uporni, radišni i duhom vrckasti Korejci došli na ideju, koja je i meni samom odavno pala na pamet – zašto bi se nogomet zaista morao igrati u gromoglasnoj tišini, zar u 2020. ne postoje rješenja koja bi i taj problem mogla zaobići?

Chung Sung-Jun / Staff

Naravno da postoje. K-liga poslala je jasan signal svim babama narikačama diljem nogometnog svijeta:

U nekoliko navrata s razglasa je puštena snimka pravih pravcatih navijača. Koji, usput budi rečeno, u Koreji i Japanu znaju napraviti vrhunski, baš pravi tifo-štimung!

Šteta što sekvence nisu dulje trajale, ali ovaj primjer nadam se da će poslužiti ljudima nešto zatvorenijeg uma i deblje lisnice – zašto snimke navijanja puštati samo nekoliko puta, zašto se navijači ne bi čuli tijekom cijelih utakmica!?

Ili da odemo korak dalje, a to je korak kojeg sam u eteru našeg Facebook podcasta predložio još prije nekoliko tjedana:

=> Hajdemo napraviti pravi štimung s navijačima koji bi zaista bili prisutni na stadionu! Kako? Ako ne mogu tijelom, onda barem glasom!

Zašto se svi zainteresirani ne bi putem svojih odgovarajućih uređaja povezali na isti kanal, čije bio audio zapis tada bio emitiran na samom stadionu? Tako bi nekoliko stotina glasova, fizički udaljenih možda i stotinama kilometara, moglo napraviti pravi navijački ugođaj, a sve bez ikakve opasnosti od prekidanja utakmice zbog bakljada, upadanja u teren, nereda…

Zaboga, sada kad sam pročitao što sam napisao, pa ovo je ideja koju bi uskoro naš Stožer mogao objeručke prihvatiti. Možda ga i imenovati, nedao bog, po imenu novinara Sportkluba?

Chung Sung-Jun / Staff

Znam. Postoje zapreke na putu realizacije ove, zasad samo ideje. Tehničke su prirode. Ali, ljudi, zar ne živimo već duboko u 21. stoljeću, zar nećemo uskoro imati 5G tornjeve pored glava, zar nam Elon Musk neće iz svemira putem tisuća satelita kreirati matricu umjetne realnosti…

Što je prema tim tehnološkim dosezima jedan običan kanal za navijače željne pjevanja, psovanja i glasnog podrigivanja?

Uvjeren sam da bi mnogi od igrača rado pristali na to, pa makar im Pere i Jura iz naslonjača cijelu utakmicu spominjali rodbinu. Putem razglasa, ritmički i loše uglazbljeno…