SK U PARIZU Gledali smo kako je Marin jeo sebe sama

Saša Ozmo 7. lip 201818:23 > 18:23
Matthew Stockman/Getty Images

'Oh, Bože', istovremeno je uzviknulo nekoliko kolega nakon jedne ubitačne kombinacije Rafaela Nadala – dva udarca u bekhend protivnika kojima je pripremljen teren, a onda i bomba forhendom po paraleli.

Clive Brunskill Getty Images

Taj poen prava je ilustracija onoga što je Nadal pružio drugog dana svog meča s Diegom Schwartzmanom. Lijepo je spavao, jedino ga je nakratko grmljavina probudila u tri ujutro, a sutradan su sunčani uvjeti budili iz Rafe ono najbolje, njegovi spinovi odskakli su visoko, a on je ušao u teren i s autoritetom desetostrukog prvaka osvojio 12 od prvih 13 poena po povratku na teren. To je bilo dovoljno za vodstvo u trećem setu i već tada se ishod znao, da bi na kraju završilo 4:6, 6:3, 6:2, 6:2.

Imao je Rafa još jedan blagi pad krajem trećeg seta, ali do tada je već oduzeo nadu Schwarzmanu, koji više nije tako rano napadao loptu, a promašivao bi i kada bi to činio, što je svaki sljedeći pokušaj činilo još nelagodnijim. Po tko zna koji put, Nadala su na konferencijama pitali o pritisku koji osjeća, kao i o psihičkoj nadmoći koju posjeduje nad suparnicima u Parizu – dao je tipičan nadalovski odgovor učinivši da nešto naizgled komplicirano zvuči sasvim jednostavno. Vjerovatno jer tako i jest:

– Pod jedan, nemam nikakvu obvezu pobijediti. Pod dva, ako ne osjećaš pritisak, onda to znači da ne voliš sport. Ako ne voliš sport, bolje se vrati kući i radi nešto drugo. I to je to, osjećam pritisak svakog dana i pritisak treba kontrolirati, pretvoriti ga u nešto pozitivno, u adrenalin rekao je Nadal i nešto kasnije dodao:

Kad smo kod pitanja koja se uvijek ponavljaju…

Mi novinari stvarno nekada znamo zapeti pa nešto što je u početku imalo smisla potpuno izližemo. Tako i pitanja o konstituciji Diega Schwartzmana – visok je 170 cm i to velikodušno.  Svakako prkosi modernom tenisu što je on nadomak Top 10.

Osim toga što je neustrašiv i što će biti jedan od onih koje najbolji ne vole vidjeti preko puta mreže, Diego je izvan terena pristojan i susretljiv. Bilo je zabavno vidjeti ga kako reagira na pitanje jesu li mu dosadila pitanja o visini, kao da je jedva čekao:

Da, dosadi mi, ne znam zašto me to pitaju baš svakog tjedna, svakog dana. Pa hajde, svi već znate što ću odgovoriti. Ali, u redu – čovjek sam koji poštuje druge i uvijek se trudim odgovoriti, ali odgovor možete sigurno negdje pročitati – objasnio je Schwartzman.

Matthew Stockman, Getty Images Sport

“Pojet ću se, je..m mu mater“, vikao je Marin Čilić na sebe poslije jedne u nizu atipičnih grešaka koje je pravio u meču s Del Potrom. Na početku dana poluprazni Lenglen polako se ispunjavao, a navijači su bili aktivni na obje strane – “ole ole ole, Delpo, Delpo“ s jedne, ali i uzvici ohrabrenja s druge strane “stisni, Marine!“

Općenito, nije to bio meč visoke kvalitete, malo je bilo izmjena udaraca, a do sredine trećeg seta (1-1 u setovima, 3:3 u trećem) Del Potro je imao samo jedan winner forhendom. To vam nešto govori.

Čilić je ispustio brojne šanse ispustio, mogao je u trećem setu imati dvostruki break viška, da bi poslije toga doslovno sve promašio, a četvrti set bio je monoton sve do samog kraja u kojem je Delpo povezao dva sjajna forhenda nakon kojih je slijedio najglasniji “vamos“ toga dana. Koju minutu kasnije, Argentinac je podigao obje ruke u vis gledajući ka svojoj loži, a kako se bližio stolcu nakon rukovanja, oči su mu se napunile suzama.

Bilo je tu nekih dubljih misli zbog kojih su mi se noge tresle… Osjetio sam ogromno olakšanjeopisao je Argentinac trenutak poslije meč lopte.

Atmosfera i kvaliteta meča nisu bili u skladu s veličinom dostignuća, jer je Del Potro, nakon svih nedaća koje su ga snašle, poslije devet godina ponovo pronašao put do polufinala Roland Garrosa, i to na turniru koji ne bi ni igrao da se nije oporavio mnogo brže nego što su liječnici predvidjeli. Prethodni put kada se našao u polufinalu Garrosa odigrao je epski meč s Rogerom Federerom – vodio je 2:1 u setovima, ali je ipak pokleknuo.

Tada bi čovjek pomislio da ću devet godina kasnije vjerojatno igrati s nekim drugim, a ne s Rafom ili Rogerom. Sva moja polufinala na Slamovima bila su protiv najboljih – prošle godine izgubio sam od Rafe u New Yorku, na Wimbledonu 2013. od Đokovića, ovdje od Federera. Nevjerojatno je što oni radečudio se JM Del Potro.

Da je bio zdrav, vjerojatno bi se o njemu govorilo istim ili sličnim riječima, a ovako je jedan od rijetkih koji se nikada ne plaše najvećih. Ako mu tijelo izdrži, mogli bismo gledati zanimljivo polufinale.

Cameron Spencer, Getty Images

A stvarno ću se naljutiti ako ni sada niste gledali meč Simone Halep! Za nju je Garbine Muguruza nezgodan protivnika, Španjolka lako može da iskoristiti slabiji servis Rumunjke i jedna nedovoljno duboka lopta dovoljna joj je da trenutačno krene u protunapad i završi poen.

Ali, Halep je bila spremna i odigrala je jedan od najboljih mečeva u životu. U prvom setu je crtala po terenu, zapanjujuće je koliko joj se forhend popravio, šetala je Muguruzu po terenu kombinacijom ravnih udaraca i spinova, a na kraju joj slomila duh i izazvala još grešaka – 6:1.

Drugi set bio je mnogo uzbudljiviji i po napetosti u poenima podsjetio me na sudare Nadala i Đokovića. Nije Simona pala u igri, možda je odstupila samo za 5%, ali je Muguruza zaigrala odlučnije, napadala prvom prilikom i u svakom sljedećem poenu jedna ili druga podigle bi letvicu onoga što je potrebno da se uspije i pobijedi.

Halep je vratila break zaostatka, a na 4:4 je uspjela sačuvati servis usprkos tome što nije mogla ubaciti prvi servis – spasila je čak tri break lopte i dokazala da je dosegla novu razinu mentalne stabilnosti. Nakon tako kvalitetnog seta, kraj je bio antiklimaks – dvije greške Muguruze, dvije crte Halep i odjednom kraj…

Simona će biti prva na svijetu, ali to je ne zanima, ono što je zanima jest prva Grand Slam titula u karijeri. U subotu će imati četvrti pokušaj, treći na Chatrieru.

CRTICE IZ PARIZA

Michael Regan, Getty Images Sport

– Robin Soderling, prvi koji je pobijedio Nadala na Roland Garrosu, došao je u Pariz na završnicu turnira i u šali je poručio da mu se Federer još nije zahvalio na toj pobjedi. Potom je u zbilji govorio o vjerojatno dva najveća tenisača svih vremena:

“Oni su drukčiji ljudi od svih nas, pogotovo Rafa, koji se cijelu karijeru muči s ozljedama, ali se svaki put vratio. Najnevjerojatnije od svega mi je koliko su njih dvojica i dalje gladni, a obojica su osvojili sve, uglavnom po više puta… Mislim da je njihovo rivalstvo pomoglo obojici i da žele biti bolji od onog drugog u trenutku povlačenja“.

– Napisala si autobiografiju usred karijere, a trebala si još igrati sa Serenom. Je li ti to uopće bilo u mislima kad si objavljivala knjigu, to što govoriš o ljudima koji su još aktivni, koje ćeš još viđati? Na to pitanje dobili smo tipičan odgovor Marije Šarapove:

“Da sam se brinula o tome, onda vjerojatno ne bih objavljivala knjigu, zar ne?“

Prije točno deset godina Ana Ivanović osvojila je naslov u Roland Garrosu i postala prva tenisačica svijeta. Prisjetime se konferencije za novinare nakon tog finala, zaslužila je:

– Nadal je rekao da je u srijedu igrao pod većim stresom nego inače. Na pitanje koji je bio uzrok tog stresa, Rafa se nasmiješio i odgovorio:

“Taj što sam ljudsko biće. Nekad igraš bolje, nekad si nervozniji. Imao sam problema s njim u prošlosti, tako da sam bio malo nervozniji nego inače“.

Imao je Nadal još blistavih trenutaka pred medijima. Tako je jedan novinar napravio usporedbu s Cristianom Ronaldom rekavši Rafi da 33-godišnji Portugalac ima tijelo deset godina mlađeg čovjeka.

“Moje tijelo je staro oko 40 godina, ali ne razmišljam previše o tome“.

– Mnoge su stvari impresivne u Nadalovoj igri, a Schwartzman izdvaja jednu:

“Ima najbolji mentalni sklop u povijesti. Taj čovjek ne zna što je frustracija!“.

Pozdrav iz Pariza,

Saša (@ozmo_sasa)