Posao ne bira suradnike, već te zbrda/zdola nabaca na hrpu bez da te pita hoćeš li s nekim dijeliti svoje vrijeme i podudarate li se karakterno. Tako se, često, nađu ljudi s različitih strana svijeta na jednom mjestu i prisiljeni su organizirati svakodnevni ritam.

Koliko god, u našem slučaju, taj zadatak bio težak, mislim da smo u potpunosti opravdali epitet “balkanski dream team”.

Povezano

Wimbledon je poseban, jagode i šlag baš i nisu…

Neven Cvijanović

3. srp 2019

Neven Cvijanović

3. srp 2019

Život me ne mazi, niti inače u Engleskoj nije lagan, ali posebno je težak kad moraš kuću dijeliti s trojicom prilično “zanimljivih” likova. No, s druge strane, nisam niti ja neko cvijeće, pa to čitavu stvar čini još zanimljivijom. Ustajemo i liježemo zajedno, na sreću to je i jedino što radimo gotovo u isto vrijeme. Preko dana nas ionako nema u kući, pa nekako sve ipak završi kako i treba. Tu i tamo uspijemo organizirati i nekakav zajednički obrok, obično kasnonoćnu večeru. Kole i ja namažemo paštetu, narežemo paradajza i prisjetimo se ljetovanja u Makarskama i Rabovima. Viško bane u kuhinju svježe okupan, ja ga pitam da nam se pridruži, a on kratko odbrusi “prekasno je za jelo”. On je fin i pristojan dečko sa zdravim navikama. Nemamo mi toliko vremena niti prostora da ja tu sad trkeljam što mi radimo svaki dan, ali ukratko ću vam prepričati kako živimo i što radimo kad ne radimo. Nije to nešto spektakularno, ali kažu ljudi da žele znati i da im je to zanimljivo. Pa evo, kad ste već takvi čudaci, da vam ja to ispričam u par crtica.

#related-news_0

Jučer smo išli u dućan nakupovati hrane i svega što nam treba za miran život i moram priznati da nam se ukusi podudaraju. Samo, kao što sam već napomenuo, Viško stalno nešto “izvolijeva”. Čovjek se zdravo hrani, pa hoće stalno neke, kako to kažu makrobiotičke, fensi stvari. Sad će me on napasti kad pročita tekst, ali nije on za parizer, već to mora biti neka posebna kobasica. Ja otvorim pivu, ali ne pije on pivu, ja otčepim butelju, ali neće on vino. Moja baba bi rekla da je Viško “fina guzica”. Eto, nadam se da mi neće zamjeriti, ali ta zdrava prehrana daje sjajne rezultate, pa se i odražava na njegovu manekenskom izgledu. Možda iz mene, tko će ga znati, progova samo čisti jal i zavist. Moguće je, jer ovakav besprizoran lik poput mene teško može ostvariti takav ideal. Frojdovski rečeno, samo prisustvo takvog Apolona u mojoj blizini vjerojatno kod mene izaziva duboku frustraciju.

S druge strane Kole je, što bi Englezi rekli prilično “izigoing” lik. Bez ikakvog problema prihvaća moje (izvrsne) sugestije i trudi se biti u tijeku s modernim trendovima koje ja nastojim nametnuti. Nije mu teško pratiti moj ritam i do kraja slijedećeg tjedna Kole će biti moderan, samopouzdan i šarmantan muškarac (kao ja)! Tako smo prije neki dan podijelili butelju prilično dobro vina i raspravljali o glazbi. Čovjek je glazbeno vrlo potkovan i njegov mi se ukus, u većini slučajeva, prilično sviđa. Kole i Viško su često zajedno na putu i vidi se da su uigran tandem, pa ja svojom veselom naravi i sjajnim idejama samo dodatno pridonosim iznimnom uspjehu tog dinamičnog dua.

S nama je u kući i mladi Ozmo. U jednom me dijelu podsjeća na mlađega mene – nebrušeni dijamant. Ozmo je britak lik, pomalo neukroćen, teniskim riječnikom rečeno – vanbračno dijete Kyrgiosa i Serene Williams, kojima je u odgoju pomagao Roger Federer. Dakle, dječački divlji, ali stremi ka simpatičnom mladiću, koji bi tek za nekoliko godina mogao u potpunosti zablistati na otvorenoj sceni. Sviđa mi se njegov mladenački polet – ne sviđa mi se kad ostavlja šalice iza sebe posvuda, sviđa mi se njegova zanesenost i entuzijazam – ne sviđa mi se kad ostavi salamu preko noći izvan frižidera. No, tako je to, rijetko kad u tim godinama jedno ide bez drugoga.

I na kraju, što bi još mogao reći, što još treba istaknuti, koga još nisam posebno spomenuo? Kao što ste već shvatili iz ovog teksta, ja sam taj koji donosi red u ovaj naš svakodnevni kaos. Teško mi je pisati o sebi u prvom licu, prvenstveno jer sam skroman i povučen, no kad sam se ja pojavio u ovoj kombinaciji sunce je osvijetlilo kišoviti Wimbledonski dan i pravi je turnir mogao početi. Eto, dragi moj, posao je zahtijevan, život težak, ali idemo dan po dan, meč po meč.