Sjajna i zagonetna Argentina, top ili flop SP u Rusiji?

Ivan Hodoba 9. lip 201810:09 > 10:14
Alex Livesey, Getty Images Sport

Možda i najveća enigma ovog svjetskog prvenstva dolazi iz Južne Amerike. Ironija i paradoks ne mogu biti veći, jedna reprezentacija ima realan potencijal postati najbolja na svijetu i najgora na svijetu, jer u njihovoj zemlji sve osim naslova je najgore.

Quinn Rooney/Getty Images

Argentina. Ta čudesna zemlja često nemirne unutrašnjosti, ali istovremeno i nevjerojatne harmonije, strasti i zanosa, danas s nestrpljenjem iščekuje početak SP gdje će pokušati treći put postati najbolja na svijetu.

U svojim redovima imaju po mnogima najboljeg igrača svijeta, mnogi će kazati i najboljeg svih vremena, a upravo u tome i leži sva ironija u mogućim scenarijima za Argentinu. Kako je moguće da jedna tako jaka nogometna nacija, koja u svojim redovima ima Messija, ima toliko malo vjere u očima javnosti da će otići “do kraja”? – Jel to sve možda iluzija običnog puka u kojoj će Jorge Sampaoli izvući pozitivne resurse i mir koji je toj repki neminovno potreban, ili će bilo medija i fanova biti dobar uvid u argentinski tango u Rusiji, koji je osuđen na rani fade-out. Izbornik se suočava s mnogobrojnim problemima i izvan terena, gdje se svakoga dana pojavljuju neke nove trač priče vezane uz njegovu karijeru/život, što mu svakako nije drago, ako uopće do njega i dolaze.

https://twitter.com/JuanG_Arango/status/1005265927808659456

Sampaoli je jedan pravi nogometni zanesenjak, moglo bi se reći i fanatik. Iza sebe ima neostvaren golem igrački potencijal, kojeg je vrlo rano počeo na pravi način kanalizirati na poziciju trenera. Argentinu je prvi put izludio/zaludio 2015., kada je u finalu Copa Americe slavio na klupi Čilea baš protiv Argentine. No protiv svojih nije dugo mogao. Slušajući ga dok je vodio Sevillu, skoro da se nije mogao čuti njegov opširniji intervju bez da je spomenuo Lionela Messija. Ne skrivajući oduševljenje i poštovanje spram svog izvanzemaljskog sunarodnjaka, kada je došla prilika preuzeti kormilo nacionalne vrste Argentine, i to u trenucima velikog brodoloma, Sampaoli nije oklijevao niti sekunde. Došao je, a Messi je njega i društvo odveo na SP.

Nema nikakve sumnje da je izbornik Argentine u svojem kadru prepoznao isto ono što je i Ernesto Valverde na klupi Barcelone: daj loptu Messiju, prepusti igru tom nenametljivom geniju, i nešto će se dogoditi. No Messi ne može sam. Koliko god bio dobar, moraš imati pomoć suigrača, a tu leži još jedan potencijalno bitan problem Argentine, ne u tome što nemaju dobre igrače, dapače, već u tome što je upitno koliko su oni spremni preuzeti izbornikovu filozofiju i zaluđenost Messijem, te se prepustiti tome da su oni samo pomagači boljem od sebe. Aguero, Dybala, Higuain, di Maria, nisu baš neki bezveznjaci. Kako njih uvjeriti da su sekundarna opcija, sada kada su u najzrelijim igračkim godinama, kada su i oni svjesni da im je ovo vjerojatno zadnje prvenstvo?

Može li tu do izražaja doći Messijevo pomicanje u sredinu terena, gdje je u par sezona u Barceloni, posebno zadnjoj, učino neke suigrače boljima. Takav pristup bi istovremeno dao priliku Agueru, Higuainu ili Dybali da imaju više lopte u završnici, što bi im omogućio Messi svojim zadnjim pasom. Neki će kazati da Argentina ima tanak kadar, posebno sada nakon ozljede Lanzinija, što zvuči kao najobičnije medijsko napuhavanje, jer teško da bi on i igrao. Kako će izgledati obrana Argentine je još jedan mogući problem, ali njega će pretpostvljamo izbornik riješiti inzistiranjem na velikom posjedu, što je uvijek njegovao u svojim momčadima, a sada ima idealnu postavu za to. Tu prije svega mislimo na Evera Banegu na poziciji centralnog veznog, igrača koji zna stati na loptu i distribuirati ju gdje treba. Osovina Mascherano, Banega, di Maria, Messi, Aguero izgleda zastrašujuće moćno, a ako se pronađe adekvatna uloga za Dybalu i ako bude pravi Gonzalo Higuain, Argentina svakako može i do samog kraja, bez obzira na mnogobrojne utege koju su vezani za Sampaolijeve noge.