Nije klišej da olimpijska sezona može izvući ono najbolje iz sportaša. I to nije riječ samo o rezultatitima koji se ostvaruju tijekom samih Igara, već cijele zime, a nema boljeg primjera od Kamila Stocha.

Najbolje rezultate tijekom karijere poljski skakač je ostvarivao u sezonama kada su bile i Zimske olimpijske igre, a one su bile sastavni dio njegova puta. Prije četiri godine njegovi uspjesi su bili možda iznenađujući, a sada već i očekivani, iako niko nije slutio da bi mogao postići sve što je uspeo. Ipak su mnogi pokušavali, ali su ostajali kratkih rukava, a njega je to ohrabrilo i učinilo jednim od najvećih koje smo ikada imali priliku gledati kako lete.

„Bila je ovo nevjerojatna sezona… Posebno po pitanju kontinuiteta od početka do kraja“, rekao je Stoch nakon podizanja Kristalnog globusa pod Letalnicom u Planici.

Taj Kristalni globus je došao kao šlag na tortu i nagrada za jednu od najboljih sezona koju je neki od skijaških skakača imao. Nije bila savršena, ali i takvoj joj ne fali ništa. Ostvario je više nego što je mogao zamisliti, pobijedio suparnike, sebe, ali i povijest. 

Povijest jer je postao postao prvi čovjek nakon Svena Hannavalda koji je slavio na sve četiri postaje turneje Četiri skakaonice. Sebe jer je sâm umanjivao svoja očekivanja pred sve velike izazove na koje je nailazio tijekom sezone, a protivnike jer su na kraju svi ostali daleko iza njega dok je stajao na najvišoj stepenici pobjedničkog postolja.

Ako bismo se vratili četiri godine unatrag, vidjeli bismo kako samo jedna od tih stavki ne može vrijediti i za prethodnu olimpijsku sezonu. Poljak je tada osvojio dva olimpijska zlata, uz Kristalni globus, ali četiri godine stariji Kamil Stoch je neusporedivo bolji skakač od onog kojeg smo gledali u sezoni Igara u Sočiju. Zreliji je, pametniji, ima sjajan tim, a sve probleme je ostavio iza sebe.

Kako to obično biva, nakon uspjeha u nekom trenutku stiže pad, a za njega je on uslijedio odmah nakon šampionske sezone. Zbog ozljede koju je doživio na otvaranju sezone, ona je skoro cijela protekla u istom tonu, a sve se nastavilo i tijekom sljedeće, koju je završio na 22. mjestu u ukupnom poretku Svjetskog kupa.

Nije bilo dovoljno da se Stoch sâm trgne, već kompletan njegov tim, što se i dogodilo angažmanom legendarnog Adama Malisza na mjestu direktora i koordinatora. I tu nije bio kraj, jer su Poljaci doveli njemačkog trenera Stefana Horngachera, koji mu je pomogao da svoju tehniku dovede do savršenstva. Mnogi smatraju kako nitko nema bolju tehniku, a među onima koji to tvrde je i prvi trener austrijskog tima Heinz Kutin.

„Imamo vrlo dobar momčadski duh. Svaki od nas vjeruje u sebe. Stefan je doveo do promjene što se tiče mog pristupa i treninga, ali prvenstveno psiholoških stvari koje radi drulčije u odnosu na druge“, istaknuo je Stoch.

Promjena se i te kako mogla primijetiti još prošle sezone, koju je Stoch završio kao drugoplasirani u Svjetskom kupu, ali i kao vlasnik „Zlatnog orla“ koji je namijenjen pobjedniku turneje Četiri skakaonice. Poljaka je u borbi za Kristalni globus pobijedio Stefan Kraft, koji je zaista imao nevjerovatan niz – od poslednjih 12 natjecanja samo jedno je završio izvan podija. Od preostalih 11, sedam je završio na prvom mjestu, što je ukupni broj pobjeda koje je Stoch ostvario te sezone.

Izgubljena titula bila je vrijedna lekcija za Stocha, koji je samo do početka Novogodišnje turneje imao pravog konkurenta u Svjetskom kupu – Richarda Freitaga. Nijemac je u padu u Innsbrucku doživio ozljedu kuka, koja ga je onemogućila da u nastavku sezone barem pokuša parirati novom osvajaču Svjetskog kupa. Poljski skakač je na prvih pet natjecanja sezone tražio svoj ritam, a da ga je našao bilo je jasno na glavnoj provjeri prije Četiri skakaonice, kada je tijekom vikenda u Engelbergu dva puta bio na podiju.

Prvu pobjedu sezone ostvario je u Oberstdorfu, potom je uslijedilo slavlje u Garmisch-Partenkirchenu, a zatim i Innsbrucku. Očekivano, uz njegove rezultate došla su pitanja može li učiniti ono što je praktično nemoguće i što je napravio samo Hannavald prije 16 godina? Odgovor se čekao u Bischofshoffenu i glasio je: I te kako može.

Samo, postoji velika razlika između Hannavalda i Stocha. Nijemcu je trijumf na sva četiri natjecanja Turneje donio mjesto među legendama, dok je Stochovo time samo učvršćeno. Poljak je i prije tog dostignuća osvojio sve što je bilo moguće, dok Hannavald od pojedinačnih uspjeha ima još samo olimpijsko srebro i dva naslova svjetskog prvaka u skijaškim letovima. To je daleko od tri olimpijska zlata, dva Kristalna globusa i naslova svjetskog prvaka, zar ne?

Hannavald je kao pravi sportaš oduševljeno ispratio Stochove trijumfe na Novogodišnjoj turneji, a među prvima mu je i čestitao. Tada je izgledalo kao da će se Poljak prošetati do Kristalnog globusa, što je praktički i učinio, a prije toga se okitio srebrom na Svjetskom prvenstvu u Oberstdorfu, ispred njega se našao samo Norvežanin Daniel Andre Tande. Odmah potom je uslijedio najlošiji rezultat sezone i to pred njegovim navijačima u Zakopaneu, kada je bio tek 38. Popravni je imao u Villingenu, uspješno ga je prošao četvrtim i drugim mjestom, a zatim je došlo vrijeme za obranu olimpijskih zlata koje je osvojio prije četiri godine u Sočiju.

U Pyeongchang je stigao kao favorit, što zbog onoga što je učinio na prethodnim Igrama, što zbog titule na Četiri skakaonice, što zbog toga što je prethodnih tjedana malo tko uopće mogao parirati. Više puta je naglasio da nema nikakva očekivanja, ali razočaranje nakon četvrtog mjesta na maloj skakaonici nije mogao sakriti. Zlato mu je oteo mladi NIjemac Andreas Wellinger, a njemu su se na podiju pridružili Norvežani Forfang i Johansson. Stocha je od bronce dijelilo samo 0,4 boda.

Praktički tjedan dana kovao je osvetu i na kraju je i uspio. Onemogućio je Wellingera da ostvari dvostruki trijumf pobijedivši za skoro tri i pol boda i tako je postao tek treći skakač s barem tri olimpijska zlata. Tri ima i Matti Nykänen, dok je četiri osvojio samo Simon Ammann, koji je bio nezaustavljiv u Salt Lake Cityju 2002. i osam godina kasnije u Vancouveru.

„Osjećam se kao da i dalje sanjam, ali je ovo divan san i ne želim se probuditi. Ovaj tjedan sam posvetio samo radu, znao sam da nisam pokazao sve što mogu. Želio sam pokazati najbolje skokove, posebno na velikoj skakaonici, a mislim da sam to i učinio“, naglasio je Poljak.

Nakon Pyeongchanga, samo je nastavio tamo gdje je stao. Do kraja sezone je tada ostalo još sedam natjecanja, a on je slavio na pet i preostala dva završio na šestom mjestu. Pobjedu u ukupnom poretku Svjetskog kupa osigurao je u norveškom Vikersundu, na kraju Nordijske turneje, na kojoj je također bio najbolji.

Osvojio je i novo natjecanje Planica7, u sklopu kojeg se boduju svi službeni skokovi na Letaonici koje skakači ostvare tijekom četiri dana. To mu je omogućilo da sezonu završi sa 1443 boda, 373 više od Freitaga, a njima dvojici se na podijumu pridružio i Tande sa 985.

„Svi smo pokušali pobijediti Stocha ove sezone, ali sam ja odvijek uživao dok sam ga gledao. Ako jedan sportista može uživati u onome što radi, ovo je sigurno jedan od najljepših trenutaka u njegovoj karijeri. Čini mi se da Kamil neće moći ponoviti ovakvu sezonu, tako da će mu ovo biti zima za pamćenje, a ja sam sretan što sam i sâm njen dio“, naglasio je Freitag po završetku sezone.

Teško je sada, kada nas od početka nove sezone dijeli više od pola godine, suditi hoće li Stoch moći da ponoviti sve što je napravio posljednjih mjeseci. Sezona iza nas nam je pokazala da je definitivno radio više od svih kako bi ostvario svoje ciljeve, a broj onih koji sebi ne mogu dozvoliti još jedan kiks je veliki.

Norvežani Kristalni globus čekaju već šest godina, Nijemci nešto kraće, ali su Austrijanci ti koji su potpuno podbacili ove sezone. Ukoliko barem neki od njih budu iskoristili Stochovu skoro savršenu sezonu kao motivaciju, možda se nitko neće tako lako prošetati do trofeja, a to je ono što bi svi ljubitelji skijaških skokova najviše željeli.