EKSKLUZIVNO: Kad sam bio mlađi pobjeđivao sam Marqueza

Moto GP 12. lip 202016:37 > 16:48
sportklub

- Znaš, ja sam glasan, otvoren, kažem ono što mislim.Nisam utreniran za medije, ja sam sirov i takav ću uvijek biti. I fanovi to vole - rekao je o sebi Redding

Preko Skypea smo vodili intervju sa Scottom Reddingom, bivšim MotoGP vozačem, koji je svojedobno bio najmlađi pobjednik neke GP utrke svjetskog prvenstva uopće. Nakon 125-ica, vozio je u klasama Moto2 i MotoGP, sad je tvornički vozač Ducatija u Superbike prvenstvu i, tko zna, možda se jednog dana vrati u MotoGP. Pomalo je kontraverzna osoba, ali i uvijek zanimljiv sugovornik

Pozdrav Scott. Hvala ti na izdvojenom vremenu.

REDDING: Pozdrav!

SPORTKLUB: Zadovoljstvo nam je što si ovdje s nama. Kad smo pripremali ovaj intervju s tobom, nismo znali kad ćemo ga moći započeti jer si imao nekih problema vratiti se iz SAD-a u Veliku Britaniju. Što si radio u SAD-u u trenutnoj situaciji?

REDDING: Srećom, moja djevojka je iz Kalifornije. Kad sam doznao da će uvesti „lockdown“ i da neće biti utrkivanja, mislio sam da je bolje da odem u Kaliforniju.Vrijeme je tamo super i mogu biti sa svojom djevojkom. Onda sam tamo malo zapeo, ali odradio puno dobrih treninga i to je bilo dobro da se pripremim za ponovni početak sezone.Vratio sam se u Veliku Britaniju prije dva tjedna. Ovdje je sad ljeto, tako da imam najbolje od oba svijeta.

SPORTKLUB: Možeš li sad trenirati u Velikoj Britaniji, možeš li trenirati na motociklu?

REDDING:Prošli tjedan sam dva dana vozio na stazama Snetterton i Brands Hatch. To je bilo prvi put da sam vozio od Phillip Islanda.Bilo je stvarno lijepo vratiti se na motocikl, nadam se da ću idući tjedan ponovo voziti, normalan „track day“.Momčad je pripremila privatno testiranje u Misanu, tako da ću se moći vratiti na natjecateljski motocikl i osjetiti pravu snagu.

SPORTKLUB: Želio bih proći kroz tvoju karijeru. Interesantna je tvoja karijera, jer bio si čudo od djeteta. Deset godina si držao rekord kao najmlađi vozač ikad koji je pobijedio u GP utrci. To je bilo u klasi 125. I to je bila pobjeda na tvojoj domaćoj utrci u Doningtonu. Bilo je to vjerojatno izvrsno za tebe.

sportklub

REDDING: Bilo je dobro. Znaš, kad smo krenuli s utrkivanjem željeli smo ući u svjetsko prvenstvo. I došli smo tamo u klasi 125 i bio sam poprilično brz .Došli smo u Donington. I bio je to jedan od onih dana, kad mi je bilo suđeno.Bilo je vjetrovito. Imao sam stvarno zabavan vikend, osjećao sam se na dobro na motociklu i na svojoj domaćoj GP utrci. Za neke vozače to predstavlja dodatan pritisak i to ne vole, ali ja sam dobio krila.Stvarno mi se sviđa ta podrška koju dobivam od svojih domaćih navijača.Da, pobijedio sam s 15 godina i, mislim, 72 dana.Držao sam taj rekord dugi niz godina dok nije stigao Oncü prije dvije godine u Valenciji i to mi oduzeo.Bio je to jedan od dijelova moje karijere kojeg mogu držati u svom džepu i ponositi se do kraja života.

SPORTKLUB: Da, stvarno možeš. Te 2008. si bio rookie godine i pobijedio si Marca Marqueza na putu do te titule. Osvojio si skoro dvostruko više bodova nego što je to on uspio u toj svojoj prvoj sezoni. Dakle, pobjeđivao si Marca Marqueza na početku svoje karijere.

REDDING: Da, kad sam bio mlađi često sam pobjeđivao Marca Marqueza. No, s godinama su nam drugačije krenule karijere, pružile su nam se drugačije prilike, koje su mnogo toga promijenile u utrkivanju.Motocikl kojeg voziš čini veliku razliku na tako visokom nivou.Trebaš imati jako dobar motocikl, jako dobru momčad. A u svojim ranim danima ja to nisam dobio.Kad sam stigao u Moto2 bio sam već dosta težak, bio sam poprilično visok. I to je za mene bio hendikep, učinilo je sve težim. Marc je ostao savršene veličine, savršene težine. Imao je jako dobre sponzore, jako dobar tim ljudi oko sebe, koje ima i danas.  Ja sam skakao iz momčadi iz momčadi, nismo imali velike sponzore, nismo imali novac koji bi donio u momčad.Tako da sam imao samo ono što je ostalo. Pokušavao sam sve otplaćivati svojim talentom i svojim rezultatima.Lijepo je što mogu reći da smo se zajedno utrkivali mnogo godina i imao sam sjajnih borbi s njim i u Moto2 klasi.On je sjajan dečko i iznimno je uspješan i bilo je divno dijeliti dio karijere s nekim kao što je on.

SPORTKLUB: Tvoja karijera u klasi 125 je bila jako kratka jer si ti bio jako visok. Ali sjećam se da si jednom izjavio da je razlika bila u tome što je on ima Emilia Alzamoru uz sebe, vrhunskog profesionalca, dok si ti imao svog oca i, mislim, ujaka. Oni su te doveli na jednu razinu, ali te nisu mogli gurnuti preko toga. Slažeš li se?

REDDING: Da, ali ne radi se o tome da te pogurnu kao vozača. Fizički. Alzamora je lik koji je bio u takvoj situaciju, koji je uspio. Naučio je dobre stvari, loše stvari. Bio je u takvom okruženju. Moj otac je postavljao prozore, a moj ujak radi na farmi. To je razlika. Nismo znali trebamo li vjerovati ljudima. Nekim ljudima na kraju vjeruješ, a ne daju ti ono što trebaš i iskoriste te.Nismo imali novca ni sponzore, nismo znali kako do toga doći. Tek kad sam došao u momčad Marc VDS Racing upoznao sam Michaela Bartholemyja.On me je uzeo pod svoje krilo.Odveo me od mojih dotadašnjih menadžera za koje ne znam da li im je srce bilo na istom mjestu kao i meni.Michael je preokrenuo moju karijeru, mene kao vozača i kao osobu.To je bila jedna strana. Druga strana je u tome što sam učio sam sebe.Znaš, ja sam glasan, otvoren, kažem ono što mislim.Nisam utreniran za medije, ja sam sirov i takav ću uvijek biti. I fanovi to vole. Ali poneki put u mojoj karijeri su ljudi znali reći: „Ne znam da li je to dobro“. A Marqueza je Alzamora držao na pravom putu, cijelo vrijeme.Nikad ga nije ispuštao iz vida, uvijek ga je imao pod kontrolom. A možda je to ono što trebaš da odeš korak dalje u životu i u karijeri.Ali ja sam to sam naučio. Naučio sam iz grešaka. Dobro sam se provodio, upoznao sjajne ljude i to me je učinilo takvim kakav sam danas.Kako sam postao stariji to sam shvatio   

SPORTKLUB: Tebe općenito percipiraju kao izravnog čovjeka, pa te molim da se ne suzdržavaš u ovom intervjuu. Uvijek je zabavno razgovarati s tobom. Vratio bi se samo na Moto2 početke. Vozio si u prvoj sezoni i bio si, ne svojom krivnjom, uključen u tragičnu nesreću sa Shoyjom Tomizawom. I ti si se ozlijedio pri tom padu, no da li je to ostavilo i neke emotivne ožiljke na tebi?

REDDING: Da to me je definitivno probudilo. Takve tragedije… Šaljem svoj blagoslov Shoyji jer to je jedna od onih stvari za koje, kao vozači, znamo da se mogu dogoditi, ali ne vjerujemo da će se dogoditi.To je jedna od takvih stvari. Znaš da bi te možda mogao pregaziti autobus. Svatko kaže, mogao bi te pregaziti autobus, bla, bla, bla. Ali nikad ne misliš da će se to dogoditi. To je jedna od onih stvari koje se zapravo ne događaju.Ali kad se dogodi i ti si u to uključen, onda to uzme dio tebe. Ali to te i izgrađuje, čini te jačim.Tomizawa je sa mnom cijelu moju karijeru. Uvijek je bio prisutan.Nikad nisam bio netko tko bi pričao o tome… Prave emocije su za mene vrlo osobne, zatvorene u meni.Kad pobijedim osjećam da pobjeđujem za njega. 

sportklub

SPORTKLUB: Samo da završimo Moto2 klasu. U svojoj zadnjoj sezoni si bio jako dobar, borio se za naslov. Namučio si Pola Espargaroa. Mogao si postati svjetski prvak, ali si se ozlijedio u zadnjem dijelu sezone.

REDDING: Da, tu se vraćamo na to da moraš imati sreće. Kad pogledaš, recimo, Valentina Rossija, koji je jako dobar vozač, klasni vozač s puno iskustva, ali često puta je imao i puno sreće.To je dio igre.Te sezone sam na početku imao sreće. Dominirao sam, pobjeđivao. Dobro sam se osjećao. I onda se dogodio samo taj jedan trenutak, kad više nije bilo lako. Postalo je teže.Ljudi se govorili „To je zato jer još nije osvojio prvenstvo. To je u njegov glavi. “Ali sve to je bilo prokleto s… Jer pobjeđivao sam i zašto bi se to sad promijenilo? Odradio sam 80% sezone, zašto bi sad imao problema? Ima sam dvije utrke prednosti u svom džepu i nisam se imao razloga brinuti. Ali nešto nije željelo da pobijedim. Dogodio se pad u Phillip Islandu pri kojem sam slomio zapešće. Nikad nisam slomio kost do tog dana. Zašto se to dogodilo baš tad? Ne znam. Operirali su me u subotu navečer i želio sam voziti utrku u nedjelju. Utrka je bila skraćena na 10 krugova i mislio sam, pa nisam došao tako daleko da bi sad izgubio prvenstvo i to tako da sjedim i ne pokušam. Ali, nisu mi dozvolili da vozim utrku. Utrka u Japanu je bila 5 dana kasnije. Kvalificirao sam se kao 13., imao sam protezu za zapešće.Bilo je teško, jako je boljelo, ali moj cilj je bio pobijediti.Trebao sam samo završiti utrke. Startali smo i bilo je 32 vozača, od kojih je jedan pao i ja sam bio onaj sljedeći, na krivom mjestu u krivo vrijeme. 

SPORTKLUB:Idemo sad na tvoju MotoGP karijeru. Razgovarat ćemo i o britanskom Superbikeu, bila je to odlična sezona za tebe. Ali bila je dobra sezone za tebe i tvoja prva godina u MotoGP-u, posebno kad uzmemo u obzir nisu imao konkurentan motocikl, tzv. production racer Hondu. Ali bio si dobar, ostvario se neke sjajne rezultate. Mislim da si u svojoj prvoj utrci bio 7. u Kataru. Dobro si krenuo, ali iduće godine si se vratio u momčad Marc VDS i bio si na pravoj MotoGP Hondi. No, je li taj motocikl možda bio premalen za tebe?

REDDING: Ne. Tu sad postaje interesantno. To je ono što sam pričao da je motocikl danas važan, posebno u MotoGP-u.Kad sam bio na „Open“ Hondi, motocikl je bio upravljiv. Mogli smo koristiti mekše gume tako da je motocikl imao gripa. Ali nismo imali dovoljno brzine na ravnom i bilo je to frustrirajuće, jer ja se utrkujem da pobijedim i budem konkurentan. A kad završavaš sedmi, osmi ili deseti, to znači da nisi konkurentan.Ali s time motociklom sam se mogao utrkivati s Nickyjem Haydenom, Bog ga blagoslovio.On mi je bio glavni rival, a bio je sjajan vozač. Bila je to u osnovi borba između mene i njega na „Open“ motociklu. Kad sam došao na Hondin „tvornički“ motocikl, počeo sam shvaćati kakva je situacija.Motocikl nije bio isti kao Repsol motocikli. Mučili smo se motociklom, koji nije imao gripa, a agregat nije bio dovoljno snažan. Oba vozača Repsol Honde su se mučili da budu u top 5. u prvim utrkama.Mislim da nisu bili na podiju dvije ili tri utrke. A kad smo došli do Le Mansa, oni su se vratili na stari motocikl. Mislim da je Marc, ili Dani, odmah završio kao drugi. Tražili smo da i mi dobijemo stari motocikl, jer razgovarao sam s Marcom i rekao je da je motocikl zahtjevan, da nije upravljiv, ne skreće, nema gripa.Mislio sam, to je isto s… koje i ja imam. Ali odgovor je bio ne.To je motocikl kojeg imate, snađite se s njime. To te mentalno uništi. Imaš svjetskog prvaka koji ne može završiti na podiju, a od tebe se očekuje da završiš u top 5.

SPORTKLUB: Da, to je bila jedina godina u kojoj Marquez nije osvojio titulu. Bila je to problematična godina za Hondu. Da li si u to vrijeme imao stariju verziju Hondinog motocikla, ili približno istog kao i Marquez, ali s manje snage?

REDDING: Bio je to isti motocikl kao i Marquezov u Maleziji.Na prvim utrkama, na kojima Marquez nije završavao na podiju i mučio se, ja sam imao isti motocikl.U Le Mansu se Honda vratila na prošlogodišnje motocikle i taj je dobro radio. Dakle, oni su promijenili okvir i tako poboljšali motocikl.Ja sam morao ostati na istom motociklu, koji nije radio, cijelu godinu.I tu sam, sredinom godine, rekao svom menadžeru da cijenim momčad i sve, ali moram se maknuti s tog motocikla, koji mi ne odgovara.Tada sam se odlučio za novu avanturu s Ducatijem.

SPORTKLUB: Da, otišao si u Pramac Ducati. Ducati je općenito veći motocikl od Honde. Pitam te ovo jer si visoki vozač. Prije nekoliko godina raspravljalo se među vozačima o tome koje su prednosti ako si nizak ili visok. Jasno, u klasi Moto2 i Moto3, gdje su manji motocikli, si vjerojatno hendikepiran ako si visok. Ali što je s MotoGP-om? Možeš li možda bolje upravljati s motociklom kad si veći i snažniji?

REDDING: Iskreno, ne mislim da je problem u visini. Problem je u tome što si, kad si visok, ujedno i težak.Višak težine može uzrokovati probleme. Kad sam bio u MotoGP imao sam nekih 80 do 82 kilograma, a utrkivao sam se s vozačima koji u prosjeku imaju 63 do 65 kg.To je za motocikl velika razlika u težini. A kako si viši, tako ti i ramena više strše iznad vjetrobran, pa imaš i lošiju aerodinamiku. To što si viši ne znači da si uvijek i jači.Jer kad pogledaš te vozače, kao što su, primjerice, Marc Marquez ili Dovizioso, vidiš kako su snažni.Oni jesu niski, ali su zbijena snaga. Kad pogledaš mene, ja sam visok, mršav.Ne mogu dobiti dodatnu snagu. Moram svoju dužinu koristiti kao polugu, ali onda trošim i više energije. Definitivno to radi u oba smjera. Ali onda imaš ekstreme. Kao što sam to ja, najviši i najteži, i Pedrosu koji je najmanji i najlakši. On nije mogao zagrijati gume na hladnoj stazi, ja sam mogao i normalno sam tu imao bolje rezultate.Ali kad gledaš prosječne utrke, s višom temperaturom, ja sam više trošio gumu od njega i zato je on bio bolji na kraju utrke. Teško je to, ali ne možeš promijeniti svoju veličinu. Mislim da bi morali postaviti minimalnu težinu u MotoGP-u. Mislim da je s… to što postoji minimalna težina za motocikl, i ne možeš ga olakšati, a među vozačima može postojati razlika od 20 kg.Ako je netko 20 kg lakši, onda može iskoristiti i više snage. Ti kao teži vozač možda nemaš ni istu smjesu goriva i zraka. Vjerojatno si na „mršavijoj“ smjesi. Teži si i trebaš više snage, ali ne možeš je dobiti jer bi onda ostao bez benzina. Svi koriste istu snagu. Snaga se smanjuje zbog podizanja prednjeg kotača. To je najveći problem i jedini trenutak kad trebamo smanjiti snagu. Stvar je u ubrzanju iz zavoja. Ako izađeš vam i kreneš trčati uzbrdo, sprintati 100 metara bez ičega, a onda staviš 20 kg na leđa i kreneš ponovo gore, garantiram da ćeš biti sporiji. A uz sve to, to što si teži i viši znači da moraš kompenzirati stvari u zavojima, jer nemaš pravo ubrzanje i ne možeš ih uhvatiti na ravnici.Zato moraš kompenzirati u zavojima. Što je u redu. Ali kompenziranje u zavojima znači da ćeš više potrošiti gumu.A onda je veći rizik da ćeš izgubiti na kraju utrke, jer su ti gume više potrošene. Uvijek loviš svoj rep, i pokušavaš kompenzirati u drugim područjima.Kad si niži vozač, uvijek možeš nadoknaditi zaostatak na ravnici. Najlakše je nadoknaditi zaostatak na ravnici, teži je način biti brz u zavojima.

SPORTKLUB: Bio si u Pramac Ducatiju zajedno s Danilom Petruccijem, koji je imao sličnih problema sa svojom visinom i težinom. Mislim da je imao problema i s time što je bio previše agresivan s gasom. Kad ste uspoređivali podatke, da li ste možda mogli napredovati gledajući što to on radi loše, a ti radiš dobro, ili obrnuto?

REDDING: Ne znam. Svaki vozač ima svoj stil.Njegov problem nije bio u tome što je previsok, nego što je bio malo predebeo kad se pojavio. Izgubio je na težini i sad je stvarno mršav, tako da je u boljoj situaciji. Ali on je agresivan vozač. Žestoko koči, žestoko dodaje gas i fokusiran je samo na to da pobijedi.Što je dobro, ali često puta je izgubio zato jer bi previše potrošio gumu.I to je ista stvar. Jer kao manji vozač znaš da ćeš na ravnici uhvatiti onog ispred sebe ako je razlika 2 desetinke sekunde. Ne moraš se brinuti s izlaskom iz zavoja jer znaš da ćeš ga kasnije uhvatiti na ravnici. Kad si viši vozač, ako ne izađeš savršeno iz zavoja, ne možeš ih ni pratiti, a kamoli ih sustići i još onda pretjecati. 

CIJELI INTERVJU POGLEDAJTE U OVOM VIDEU