Mnogi su je zvali kraljicom visina, ne samo splitskom već i svjetskom. Iza sebe ima dvije osvojene olimpijske medalje, srebro iz Pekinga (2008.) i broncu s posljednjih Igara održanih u Riju (2016.). U njenoj kolekciji nedostaje samo najsjajnija PIŠE: Antonela Jakopčević

Blanka Vlašić ovo se ljeto neće boriti za zlato u Tokiju, a odluka o tome nije bila nimalo laka.

Jedna od najvećih i najtrofejnijih hrvatskih sportašica svih vremena sa svojim je stručnim stožerom obavijestila Hrvatski olimpijski odbor da se neće natjecati na najvažnijem sportskom događaju, te da ju mogu ukloniti s popisa olimpijskih kandidata. Njezin otac i trener Joško Vlašić kazao je kako je Blankino stanje puno bolje, no da u ovom trenutku kontinuirani skokovi preko dva metra nisu realnost te da ne želi rasprodavati svoj ugled i skakati ispod dva metra.

Iza 36-godišnje Blanke bogata je karijera koja je poput većine velikih sportaša bila obilježena usponima i padovima. Postala je hrvatskom rekorderkom na otvorenom s preskočenih 208 cm (drugi rezultat svih vremena), ali i dvoranskom s preskočena dva centimetra manje. Ujedno je i prva hrvatska atletičarka koja je preskočila dva metra, a posebna čar je ta da se skok dogodio pred domaćom publiku na Hanžekovićevom memorijalu na kojem je Blanka imala simbolični startni broj 200.

Blanka Vlašić svoje medalje, one najvrjednije, čuva u svome stanu, a s obzirom na njihov popriličan broj, vjerojatno postoji posebna prostorija ili veliki zid rezerviran za njih kao podsjetnik na sve njene sportske uspjehe. Naime, na svjetskim i europskim prvenstvima čak se pet puta penjala na najviše postolje. Dvaput je to učinila na SP-u (2007. u Osaki i 2009. u Berlinu), dvaput na svjetskim dvoranskim (zlato iz 2008. u Valenciji i iz 2010. u Dohi), te na EP-u u Barceloni 2010. godine. Uz svjetska i europska prvenstva, svoju je dominaciju pokazala i na finalima svjetskog kupa, Kupa Kontinenata i Mediteranskim igrama.

No, uspjeh Blanke Vlašić i ne treba puno čuditi jer dolazi iz sportske obitelji. Njezin otac i trener Joško bio je također uspješan atletičar, desetobojac i osvajač zlatne medalje na Mediteranskim igrama. Majka Venera je pak bivša prvakinja Jugoslavije u skijaškom trčanju, a mlađi brat Nikola član je nogometnog kluba CSKA Moskva.

Da se od Blanke može puno očekivati pokazala je još kao tinejdžerka. Sa 16 je godina počela ostvarivati zapažene rezultate, da bi kao maloljetna, s navršenih 17 godina, započela svoj olimpijski put kada je 2000. nastupila u Sydneyju. Nakon toga, njena je karijera išla uzlaznom putanjom, a Blanka se profilirala u jednu od najboljih hrvatskih sportašica.

Kako to obično biva, malo koji vrhunski sportaš je imao tu sreću da izbjegne ozljede. Niti Blanka nije bila jedna od tih sretnika. Prijelomna godina u Blankinom životu bila je 2013. kako na privatnom planu tako i u karijeri. Nakon teške ozljede upala je u depresivno stanje i u potpunosti izgubila motivaciju. Jednom je prilikom izjavila: „Skakanje je moj identitet i bez uspjeha bih se osjećala bezvrijednom.“ Pritisak da bude konstantna, uvijek u vrhu, koštao ju je njenog ne samo fizičkog već i mentalnog zdravlja.

Njezin dobar prijatelj rekao joj je kako se pomolio za nju i zapalio svijeću sv. Anti na Poljudu, da bi joj nekoliko dana kasnije brat Marin rekao da se obratio. Blanka je poslije tog razgovora tri dana plakala i povjerovala u Krista. Svoje preobraćenje puno je puta posvjedočila pred mnoštvom i istaknula kako joj je upravo vjera dala snagu u njenim najtežim trenucima.

Iako je Blanka gotovo uvijek imala podršku naroda, nakon što je javno istupila i odlučila posvjedočiti o svome obraćenju, počela održavati kateheze za mlade, pojedinci su se krenuli izrugivati s njenom vjerom na društvenim mrežama. No, Blanka je dobila podršku svojih kolega sportaša koji su napisali otvoreno pismo javnosti i pokazali zabrinutost zbog uskraćivanja osnovnog prava zajamčenog Ustavom.

Nažalost, posljednje Olimpijske igre u Riju, ujedno su i posljednje veliko natjecanje na kojem se Blanka pojavila i neočekivano, osvojivši brončanu medalju, ponovno razveselila hrvatsku naciju i još jednom dokazala koliko je velika. Svoje povlačenje Blanka nije službeno najavila, no ipak mnogi na ovaj potez propuštanja Olimpijskih igara gledaju kao na uvertiru u skorašnji završetak karijere.

Iako je kruna svakog sportaša zlato s Olimpijade, čini se kako će Blanki baš kao i Ivici Kosteliću ostati neostvareni san. Ivica i Ante Kostelić bili su tandem baš kao i Blanka i Joško Vlašić. Svoj svoga najbolje zna. Ipak, krunu kraljice Blanka je već odavno zasluženo dobila i dokazala svima da se upornost usprkos svim preprekama uvijek isplati, pa kada i odluči staviti točku na svoju karijeru, možemo joj samo reći „bravo i hvala na svemu kraljice visina“!